Za uloge zavodnica u ‘Kneginji čardaša’ i ‘Gospođici iz Maxima’ 43-godišnja sopranistica dobila je Komedijinu nagradu za najbolja umjetnička ostvarenja u protekloj godini, no samo na sceni osjeća se kao zavodnica: uz muža, dva sina i psa mužjaka, doma je skromna Pepeljuga.
Osjećate li se kao zavodnica?
Kolegama na sceni obožavam upućivati zavodničke poglede i izgovarati dvosmislene replike te uživam kad oblijeću oko mene - pa makar i po strogoj naredbi redatelja. Tada ne moram razmišljati što ću sutra kuhati za ručak, tko će izvesti psa u šetnju i hoću li stići na roditeljski sastanak u školi.
Koji vam je omiljeni ritual prije nastupa?
Uvijek si nešto poklonim. Uoči premijere mjuzikla “Byron” u veljači nagradila sam se mirisom Diptyque Tam Dao, a lani za premijeru “Gospođice iz Maxima”, što mi je prva dramska uloga u 23-godišnjoj karijeri u Komediji, počastila sam se najdražim mirisom Chanel 19.
O kojem ste zanimanju maštali kao klinka?
Htjela sam biti vozačica kamiona u Australiji - ženstvena i uvijek dotjerana verzija Mad Maxa u bespućima crvenog pijeska. Rezervni plan bio je zaposliti se u trafici i po cijele dane čitati omiljene stripove o Alanu Fordu, Zagoru Te-Neju i Bleku Stijeni.
Po čemu pamtite Ljiljanu Molnar-Talajić, opernu divu i svoju profesoricu sa zagrebačke Muzičke akademije?
Ona je moja scenska majka s kojom sam se konstantno svađala. Bilo je trenutaka kad me je ljutito tjerala iz svoje klase, a poslije smo se uvijek mirile. Naposljetku me je uspjela oblikovati kao solisticu te vjerujem da i danas, skrivena u oblacima, pazi na mene.
A rodnu Zenicu?
Po toplini roditeljskog doma, multikulturalnosti, toleranciji, humoru, mirisu ćevapa i nenadmašnoj bosanskoj raji.
Koji ste najneobičniji potez povukli u životu?
Kad sam 2003. sa suprugom bila na Havajima, isprobala sam bungee jumping. Srce mi je umalo iskočilo iz grudnog koša zbog straha i tada sam naučila da ne treba vjerovati baš svemu što piše u turističkim brošurama.
Kako izgleda vaš život izvan scene?
Živim s tri muškarca i psom Čupkom, koji je također muškog roda, u bajci koja se zove Pepeljuga. Kad se jako naljutim na njih i napravim scenu jer su neuredni, dobijem tretman princeze na zrnu graška. Ali to ne traje dugo: za dan ili dva opet sam Pepeljuga.
Koja vam je omiljena poslovica?
"Od onog kad vas svi ogovaraju gore je samo - kad vas nitko ne ogovara."
Jeste li ikad imali blokadu na sceni?
Jednom prilikom u operetnu ariju ubacila sam “la-la-la”. Kolege su to primijetili, ali ne i publika jer sam imala stav da to tako treba biti. Improvizacija je dio glumačkog posla.
Što vas može nasmijati do suza?
Vicevi o Muji i Hasi te parodije na situacije iz stvarnog života.
Kojem jelu ne možete odoljeti?
Znam da bih sad trebala reći da obožavam smoothie i sve što je bogato vitaminima i vlaknima, no šampite su mi već godinama na prvom mjestu. Rastapam se od miline dok ih jedem.
Koliko pari cipela svaka žena mora imati?
Ja sam blago rečeno - stonoga. Nikad nije dovoljno.
Što vam je najveća slabost u shoppingu, osim cipela?
Svilene spavaćice, pidžame i posteljina od finog pamuka. Najsretnija sam kad nakon predstave skinem šminku, odjenem svilenu pidžamu i uvučem se u plahte koji mirišu po omekšivaču.
Koja je vaša omiljena boja ruža te laka za nokte?
Chanel crveni ruž za scenu i O.P.I Big Apple lak za nokte.
Kojih se poroka nikad ne biste odrekli?
Nemam poroka, ali uživam u glasinama da sam poročna.
Kakvu glazbu slušate privatno?
Chopina, Rahmanjinova, Čajkovskog te legendarnog francuskog glazbenika Michela Le granda.
Koje ljudske osobine najviše cijenite?
Ljude s principom, makar i pogrešnim.
Kažu da se plavuše u životu više zabavljaju. Što vi mislite?
U posljednje vrijeme imam boju kose koja je između plave i smeđe. Postanem li prava plavuša, doznat ću, napokon, ima li istine u toj fami.