Dubravka Lelas, sada već etablirana domaća glumica kazališta Trešnja gdje upravo igra u predstavi o Ivici i Marici, a igra i jednu od četiri glavne uloge u vrlo u hvaljenoj multimedijalnoj predstavi “Praznine” u HNK-u, ispričala nam je svoj životni put prema uspjehu u svijetu glume, svojim promišljanjima o životu i radu u Hrvatskoj uslijed tolikog iseljavanja osobito mladih, a s nama je podijelila i nekoliko crtica iz privatnog života.
Kad si napravila prve glumačke korake?
Još u osnovnoj školi krenula sam neobavezno na dramske grupe u školi. Kad sam krenula u Klasičnu gimnaziju, počela sam sve češće zalaziti u kazalište. Ondje sam se također priključila dramskoj grupi gdje smo se većinom bavili antičkim djelima.
Išla si u glazbenu školu, kako je izbor pao na sviranje klarineta? Zasviraš li i danas?
Išla sam u srednju glazbenu školu, ali ju nisam završila. Bavljenje glazbom sam prepustila ipak nekima koji je osjećaju više nego ja. I ne žalim. Klarinet je imao lijep zvuk pa mi je bio zanimljiv. Već duže vrijeme klarinet spokojno spava u mom ormaru. A i susjedima je pao kamen sa srca.
A kakva si bila kao tinejdžerica?
Ma joj, kao tinejdžerica sam bila toliko milo dijete da sam i sama sebi išla na živce. Uvijek mi je bila najbitnija škola. Sjećam se jednom da su cure iz razreda išle u kino, a ja sam rekla da ostajem doma učiti povijest pa nek mi prepričaju film. Evo, i sad osjećam kako Napoleon upire prstom u mene i smije mi se.
Kad si znala da želiš postati glumica?
Ni sama ne znam kako je došla želja da se profesionalno bavim glumom, nekako spontano, naprosto je. Trebalo ju je samo na vrijeme probuditi u čemu su mi pomogli neki nastavnici i neke druge drage osobe oko mene. Valjda sam htjela sadržaj u kojem ću se konačno baviti sobom, a ne ispunjavati samo neke obveze.
Što je obilježilo tvoje studentske dane?
Studentske dane pamtim u prvom redu po dobrim zabavama, tulumima, cjelodnevnom boravku na akademiji, svakodnevnom odlasku u kazalište nakon kojeg smo često kao ekipa satima komentirali izvedbe. Naravno, i po onim danima u kojima se pitaš: „Što je meni sve ovo trebalo?“ i „Jesam li na pravom putu?.“
Odmah po završetku studija ušla si u svijet kazališta. Kako su izgledali tvoji počeci?
Studij glume na ADU završila sam 2015.godine te vrlo brzo nakon toga došla u Gradsko kazalište Trešnja kao pripravnik. Nakon odrađenog staža dobila priliku postati dio ansambla. Osim u Trešnji igram još predstave u Maloj sceni i u HNK-u.
Koja ti je uloga, odnosno predstava, najdraža?
Teško mi je reći koja mi je najdraža uloga, ali svakako jedna od dražih mi je Zora riđokosa. Uživam biti mala divljakuša.
Godine 2016. postala si stalna članica ansambla Gradskog kazališta Trešnja, kako si se našla u dječjem svijetu?
Djeca su predstavom „Ivica i Marica“ uistinu oduševljeni. Rekla bih kao i njihovi roditelji jer je to predstava za velike i male. Svatko može naći neku poveznicu sa svojim životom.
Upravo igraš glavnu žensku ulogu u bajci braće Grimm o Ivici i Marici. Kakve su reakcije djece? Jesu li djeca najiskrenija publika? Smijeha sigurno ne nedostaje, no bude li i suza?
Djeca su najiskrenija publika. Vrlo brzo ti daju do znanja ako ih oduševiš ili razočaraš. Smijeha nikad ne nedostaje, ali ponekad se neko dijete uplaši određenih kazališnih efekata pa se začuje plač u publici.
Kakva je danas perspektiva za mlade glumce u Hrvatskoj? Jesi li zadovoljna? Jesi li ikad pomišljala na odlazak u inozemstvo u potrazi za nekim možda boljim životom?
Danas su mladi glumci u Hrvatskoj u nezavidnoj situaciji. Tržište je prezasićeno i prava je sreća upasti u dobar projekt koji bi bio adekvatno plaćen. Nakon diplome imala sam veliku sreću biti samo par mjeseci nezaposlena. U Trešnji sam, osim predstavama, zadovoljna suradnjom s kolegama koje mogu već zvati svojim prijateljima. Kako radim posao koji volim i okružena sam s ljudima s kojima uživam, inozemstvo mi nije opcija. Ne znam što bi bilo da sam nezaposlena i da posla nema nigdje na vidiku, teško mi je to govoriti iz ove pozicije. A i teško bih ja bez mora i dugih ispijanja kava u društvu.
Planovi i želje u karijeri?
Nemam nekih planova za budućnost. Do sad me je život lijepo nosio i stvari su stizale baš u vrijeme kad su trebale pa ću se njemu i dalje prepustiti.
A privatni život?
U posljednje vrijeme sam odustala od cjelonoćnih izlazaka. Sad više volim s društvom otići na pub kvizove i kućna druženja. Osim što moja Jack Rusellica Lili voli puno papati jetrica, voli pojesti i moje slobodno vrijeme pa tako znam puno vremena provesti s njom u šetnji. Tako je, eto, za moju vitku liniju zaslužna moja Lili, ali prava tajna je u janjetini i odojku punjenim čičokama.
Što te najviše opušta i veseli?
Najviše me veseli kada Lili svojim lavežom otjera donosioce promidžbenih letaka.
Glumica Dubravka Lelas