Multitalentirana Ida Prester slavi 40. rođendan! U gomili stvari u njezinom rasporedu stigla je i s nama obaviti intervju. Voditeljica, glazbenica, majka i gospođa oduševljava sve svojim duhom dvadesetogodišnjakinje, a iako joj sinovi Roko i (5) i Rio (2) troše enormne zalihe snage - ima čelične živce za svaki novi projekt. To što slavi okrugli rođendan najteže pada njezinom ocu, a rekla nam je i zašto se ne brine oko bora i tko joj je najveći životni uzor.
22. ožujka slavite 40. rođendan! Kakav je osjećaj – doživljavate li to uopće kao životnu prekretnicu?
- Nemam neki psihički problem s okruglim brojevima, sve to ide prirodno. Nemam fobiju ni od starosti, ni od bora, ne dam se navući u tu klasičnu potrošačku zamku. Moj tata se teže nosi s tim. Svako malo spomene sa suzicom u oku kako njegova beba puni 40 godina… Vidim da je u krizi, pa ga moram tješiti svako malo: 'Ma nije to tatek ništa, evo, još uvijek mi možeš dati 200 kuna džeparca ako će ti biti lakše'.
Sjećate li se vremena kad smo mislili da su ljudi u tridesetima i četrdesetima normalni i odrasli, sad na to možemo samo reći: ha,ha, ha, ha… Slažete se?
- U mojoj ekipi kad sam bila u dvadesetima bili su partijaneri od 40+. Uvijek smo ih gledali s poštovanjem nekako. Nismo imali zablude da su normalni, taman posla, nisu ludi da budu normalni. Danas znam toliko divnih, živopisnih i luckastih bakica u 80-ima da znam da mi najbolje tek dolazi.
Na što ste najponosniji - jednom ste spasili brata Janka od utapanja, jeste li inače skloni takvim herojskim činovima?
- Nije to nikakvo herojstvo, to s bracom je bio čisti primarni instinkt. A na što sam ponosna? Nisam se u četrdesetoj navukla drogu, ni alkohol. Ne pušim. Imam niski tlak. Nemam kredit. Nemam neprijatelja. Nemam čak ni afere, ni ljubavnike. Furam neki svoj đir, ne guram se nikom na put, puno radim, ali puno i putujem, uživam. Nije sve uvijek idealno, ali idem kroz život s osmijehom.
Etiketirali su vas kao znatiželjnu i hiperaktivnu osobu, je li to stav koji vas je uvijek vukao prema naprijed?
- Moja baka Ana, divna je žena koja je umrla u 101.godini, uvijek je govorila: ‘Samo da ne legnem u krevet. Jednom kad si star i kad legneš - gotov si.’ Živjela je sama do stote na 4. katu bez lifta i svaki dan išla pješice na plac i u crkvu. To su ti geni, nadam se.
Uvijek ste bili otvoreni za život izvan Hrvatske je li vam drago što ste to pokušali u mladosti?
- Živjela sam u Koelnu u Njemačkoj s 23 godine, kratko, možda godinu dana i vratila sam se. Nisam izdržala, nedostajala mi je ekipa, naša zafrkancija, graktanje na beskonačnim kavicama. Puno puta se lupam po glavi što nisam izgurala bar još godinu- dvije, ali sve je sa svojim razlogom, valjda.
Jeste li s Lollobrigidom još uvijek aktivni?
- Nedavno smo imale zajednički koncert. Petra mi je jedna od najbližih frendica već deset godina. Ne nastupamo uvijek zajedno, imam dvoje male djece, Petra sad čeka i treće. Teško nas je biološki uskladiti. Kad god možemo, Petra nas prati na svirkama, kad je ulovimo da nema trbuh do zuba il ne doji. Zadnjih pet godina je uvijek jedna od nas dvije van stroja, ha,ha..
Od 2017. ste u bendu MaiKa – o čemu je riječ?
- To je skroz novi projekt, balkanski punk, s harmonikom i trubama kao glavnim instrumentima. Jako mi se svidjela energija tih dečki, a i njima moja. Proputovali smo dosta po Europi prošle godine, a i ovo ljeto imamo hrpu nastupa po Rumunjskoj, Bugarskoj, Njemačkoj, Švicarskoj. Zabavno je jako, uvijek slušam instinkt pa sam se upustila i u ovu avanturu.
Možete li istaknuti trenutak u karijeri na koji ste posebno ponosni?
- Prošle godine sam slavila trostruki jubilej - deset godina vođenja panela i predavanja na Weekend festivalu, deset godina nastupa na Exit festivalu i deset godina vođenja Demofesta u Banja Luci. Veliki mi je to kompliment, već sam dio obitelji na sva tri mjesta, u tri različite države.
Kako je biti žena u čoporu muškaraca, tretiraju li vas kao kraljicu?
- Sinovima sam neprikosnovena kraljica. Ta zaljubljenost kojom malodobni sinovi gledaju majku, pogotovo ova beba od dvije godine.. To je ludilo, čista navlakuša. Ne znam kako ću se nositi s tim kad to prestane. Kad mi krenu prevrtati očima i komunicirati samo oko toga gdje su im čarape i što ima za ručak. Eto, tog se ja plašim u budućnosti, a ne 40. rođendana...
Što zanima vaše sinove Roka i Ria? Što su za njih 'brejking njuzevi'?
- Roka trenutno najviše zanimaju labirinti i ninja kornjače, a Ria sve ono što Roko upravo dotakne. Dakle, krenula je otimačina, to je sad ta faza, slatki su, mali majmunčići.
Odlazite zajedno na egzotične destinacije - bude li tamo išta po vašoj želji?
- Odmor s malom djecom je upitna kategorija. Poanta odmora s djecom je da njima bude ok, da su se lijepo proveli, igrali, kupali se, uživali. Odmor ti se svodi na to da si uslužni sektor svoje djece, rijetko si uspiješ priuštiti kavu u miru i ručak bez skakanja svake tri minute. Zabavno je, izazovno, divno na svoj način, potreban je i takav obiteljski "team building", ali da je to odmor za roditelje - teško.
Zašto je lijepo biti gospođa?
- Meni je lijepo biti majka, a ovo gospođa ne primjećujem, iskreno. Sa mnom su ionako svi na 'ti', prirodno ljudima dođe, mislim da će tako ostati doživotno.
