Zagrebački glumac Slaven Španović, koji se zbog ljubavi preselio na sjever Europe, vratio se u Hrvatsku kako bi se sa svojom Gabrielom vjenčao okružen svojim najmilijima, no povratak još ne planira iako mu obitelj i prijatelji neopisivo nedostaju.
Glumac Slaven Španović, TV gledateljima poznat po ulogama u serijalima "Vatre ivanjske", "Zora dubrovačka" i "Počivali u miru", oženio je svoju dugogodišnju ljubav Gabrielu Gorupec (29). Iako već dvije i pol godine žive u Švedskoj, za vjenčanje su odabrali Šibenik. Svadbena ceremonija održana je u crkvi svetog Frane, gdje su ih do oltara ispratile dvije vokalistice u pratnji violine, klarineta i orgulja, a nakon toga se slavlje nastavilo u mjestu Lozovac, nedaleko Šibenika.
Uzvanici, među kojima su bili i brojni domaći glumci, su uživali u domaćoj hrani, među kojima je bio i kulen glumčevog oca, a za dobru atmosferu se pobrinuo bend Marko Vukes and Share love with others bend. Posebno iznenađenje večeri bila je petominutna bakljada i vatromet, a i mlada je dobila ples iznenađenja nakon bacanja buketa.
Gabriela je zablistala u bijeloj vjenčanici brenda Pronovias, iz kolekcije za 2020., dok je Slaven odabrao odijelo Hugo Boss.
- Gabriela je moja druga polovica. Oboje smo vrlo temperamentni, no ona je koncentrirana i fokusirana, dok sam ja sanjar i misli su mi često raspršene. Sretan sam što smo, nakon svih muka, uspjeli sačuvati jedno drugo - kaže Slaven koji je zbog ljubavi prije tri godine napravio pravi životni zaokret.
Slaven je 11 godina u vezi s Gabrielom Gorupec i Vasteras mu se čini idealnim gradom za podizanje obitelji
Svoju Gabrielu, Hrvaticu rođenu u švedskom gradu Vasterasu, upoznao je na susretima mladih iseljenika blizu Koprivnice, na kojima je 2008. držao dramsku radionicu. Među ostalim, spojila ih je slična životna priča - oboje su Hrvati rođeni i odrasli u inozemstvu - ona u Švedskoj, on u Sremskoj Mitrovici. Dugogodišnja veza skrenula je 2014. na slijepi kolosijek jer je Slaven bio preopterećen poslom, a Gabriela ga nikako nije uspijevala naći.
- U to smo se vrijeme, iako smo zajedno živjeli, malo viđali. Ja sam puno radio i doma bih samo prespavao. Njoj je bilo teško: nakon bezbroj odbijenica na natječajima za posao, otišla je na odmor u Švedsku i - ostala. Vrlo brzo je dobila posao psihologinje u školi. Godinu dana smo održavali vezu na dvije adrese, a onda je Gabriela odlučila ponovno pokušati u Hrvatskoj. Prijavila se na natječaj u jednoj privatnoj tvrtki i prošla, da bi joj za 10 dana javili kako su se ipak odlučili za drugu kandidatkinju. To nas je dotuklo. Bili smo toliko razočarani da sam odlučio preseliti se u Švedsku - prisjeća se Slaven. Španović se u švedski grad Vasteras pokraj Stockholma preselio na vrhuncu popularnosti - u to su se vrijeme na televiziji još prikazivale „Vatre ivanjske”, za ulogu Billyja u predstavi “Plemena” osvojio je “Juditu” i Nagradu hrvatskog glumišta za najboljeg mladog glumca te dobio stalni angažman u zagrebačkom Gradskom kazalištu Komedija.
Scena iz serijala ‘Vatre ivanjske’: Slaven Španović sa Ksenijom Pajić i Franom Perišinom
Ipak, uzeo je stanku od šest mjeseci u Komediji i u listopadu 2016. krenuo u avanturu života. Odmah je počeo učiti švedski, ali nova sredina, sjevernjačka klima, dani s nekoliko sati svjetla, nemogućnost da pridonese kućnom budžetu... Sve mu je to teško padalo.
- Uopće nije bila bajka. Uhvatila me depresija, svađao sam se s Gabrielom, svaki dan razmišljao sam o povratku u Hrvatsku. U jednom sam trenutku počeo raditi na viličaru u skladištu jer mi je trebalo nešto da me iscrpi do krajnjih granica, da ne razmišljam o situaciji u kojoj sam se našao. A onda je jednog dana sudbina umiješala prste u moj život - kaže Slaven. On i Gabriela bojili su zidove u stanu i prekrili pod listovima starih novina. Na jednom od njih Slaven je ugledao oglas: umirovljena glumica gradskog kaza lišta u Vasterasu traži glumce za predstavu znakovitog imena “Hope” (nada). Odmah se prijavio. Bila je to amaterska 20-minutna predstava o tražiteljima azila, a on je bio jedini profesionalni glumac u ansamblu.
- Glumio sam na švedskom i imao jezivu tremu prije premijere. No kad sam stao na scenu, imao sam osjećaj kao da sam se vratio doma. Toplina mi se razlila oko srca, vratio sam se “sebi”, onome što zaista jesam - govori Slaven. Na premijeri se pojavio Nicklas Hjulstrom, poznati švedski glumac, redatelj i glazbenik, koji je nedugo prije toga imenovan ravnateljem kazališta u Vesterasu. Oduševio se Slavenovom pričom i obećao mu da će ostati u kontaktu. U međuvremenu, nazvali su ga s burze rada, na koju je poslao svoj CV, zbog audicije za predstavu “Nema razloga za strah” u gradskom kazalištu u Uppsali. Prošao je zahvaljujući monologu iz “Romea i Julije”, koji je svojedobno govorio na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. No sada ga je izgovarao na švedskom.
- Baš sam završio taj projekt, kad me nazvao Nicklas Hjulstrom. Ponudio mi je ulogu vatrogasca u predstavi “Veliki plamen”, nastaloj prema istinitom događaju o najvećem požaru u povijesti Švedske. Bio je to veliki hit, prikazala ga je i švedska nacionalna televizija.
Na daskama Gradskog kazališta u Vasterasu kao vatrogasac u predstavi ‘Veliki plamen’
Nakon toga, vrata su se počela otvarati na sve strane - kaže Slaven Uskoro je zaigrao u komadu “Tajni život ljudi” u Playhouse Theatru u Stockholmu, a dobio je i novi angažman u Vasterasu. Probe za predstavu “Ljudi i ljudi” počinju 6. kolovoza. Ponosan je na sve što je dosad postigao, no to, kaže, ne bi mogao bez Gabrieline pomoći. Ona je svaki dan nakon posla s njim vježbala švedski i rješavala domaće zadaće.
Gabriela mu je najviše pomogla oko učenja jezika i uklapanja u novu sredinu
- Ako čovjek vjeruje u sebe i spreman je puno učiti i raditi, sve je moguće. Neki ne misle tako, no ja sam se na vlastitoj koži uvjerio da je to istina. Kad sam se prije dvije i pol godine radi ljubavi preselio u Švedsku, osjećao sam se izgubljeno, kao da sam bačen u čamac nasred oceana i valovi me nose bez ikakve kontrole. Danas sam i privatno i profesionalno sretan čovjek: vjenčao sam se s mojom Gabrielom, iza mene su uloge na švedskom jeziku u četiri predstave, a 23. kolovoza, na moj 31. rođendan, počinjem snimati serijal “Moram ići” za švedsku nacionalnu televiziju. Iako u njemu glumim švercera dizajnerske odjeće, ljepši dar nisam mogao poželjeti - kaže hrvatski glumac koji Šveđane opisuje kao vrlo otvorene, senzibilne i tolerantne ljude. Jako cijeni njihovo prihvaćanje drugačijih, želju da onima koji se trude pomognu i pruže ruku kad je najpotrebnije. No na lokalnu hranu se teško priviknuo jer mu je premasna i s previše vrhnja. Baš kao i na švedski smisao za humor, koji je potpuno drugačiji od našeg. U slobodno vrijeme Slaven najradije vježba u teretani i trenira tajlandski boks. Obožava adrenalinske parkove, paraglajding, vožnju rollercoasterom i ziplineom, no najinspirativnije iskustvo mu je padobranski skok u tandemu.
Slavenov omiljeni hobi: tandemski skok s padobranom iznad Vasterasa s visine
od 4750 metara
- Za mene je to bio način suočavanja s vlastitim strahovima i demonima, korak u nepoznato i nepredvidivo. Svašta mi je prolazilo kroz glavu prije skoka: ostat će palačinka od mene, avioni padaju, ljudi umiru, nitko ne preživi takav pad... A onda, u trenutku kad iskočiš, više nema straha, samo osjećaj čiste slobode i leta u kojem ti se čini da je cijeli svijet tvoj, da si nepobjediv i da je sve moguće. Planiram položiti tečaj i skakati sam jer je osjećaj zarazan. Kad god mi je teško, sjetim ga se i to me utješi, usidri i vrati kontrolu i fokus - govori Slaven. Hrvatska mu nedostaje, ali povratak ne planira. Najviše mu fale prijatelji i obitelj - majka Mila, profesorica francuskog i latinskog, otac Nikola, inženjer elektrotehnike te sestra Oriana. No Vasteras, grad s 300.000 stanovnika, idealan je, tvrdi, za podizanje obitelji. Miran je, lijep i od Stockholma udaljen samo sat vožnje.
- Moje srce uvijek će biti u Hrvatskoj, ali zasad se vidim u Švedskoj. Trenutačno imam dvije velike želje: da uskoro postanem otac i da jednoga dana snimim film u Hollywoodu. S obzirom na to što sam dosad postigao u Švedskoj, ta mi ideja više ne zvuči kao znanstvena fantastika. Danas vjerujem u izreku “nemoguće je samo riječ koju su izmislili ljudi koji su odustali” - kaže Slaven Španović.