Da blagdanska čarolija ipak postoji, glumac Goran Grgić (43) uvjerio se lani, na sam Badnjak. Prvak drame zagrebačkog HNK, koji u serijalu “Sve će biti dobro” tumači jednu od glavnih uloga, te se večeri, naime, sa suprugom Ivanom, sinovima Franom i Lovrom te kćeri Katarinom vraćao s puta, a strma cesta koja vijuga do njihove kućice u sjevernom dijelu Zagreba bila je gotovo neprohodna zbog silnog snijega. Nije bilo druge nego da glumac i njegova 34-godišnja supruga sanjkama dovezu svoju djecu do kuće, gdje ih je dočekalo neugodno iznenađenje…
U kući, naime, nije bilo ni struje, niti plina, pa se nisu mogli ugrijati… No, sve je ubrzo popravljeno zahvaljujući strelovitoj intervenciji dobrog majstora, koji je dojurio – iako je bio Badnjak. Glumac se potom zaputio sanjkama do grada kako bi u posljednji tren kupio božićno drvce. I začudo – “zapala” ga je prekrasna, visoka, gu-sta silberica i to u pola cijene. Jelu je sanjkama dovukao do svojeg doma i s djecom je okitio, a supruga je za to vrijeme pripravila jednostavnu riblju večeru… – Bilo nam je kao u jednom poznatom božićnom filmu. Nedostajao je samo prerušeni anđeo koji bi nam dodatno uljepšao večer i zauzvrat dobio krila – šali se glumac, inače rođeni Osječanin, koji će predstojeće blagdane provesti kod kuće s obitelji i tome se neizmjerno veseli. Kaže da će prije Božića svakako otići u rodni grad te posjetiti oca i dva brata. Potom će se “zavući” u svoj zagrebački dom i pokušati obitelji nadoknaditi sve večeri i vikende koje zbog njegovih obveza na setu popularnog serijala “Sve će biti dobro”, te zbog predstava u matičnom kazalištu, nisu mogli provesti zajedno. Cijela jesen, priznaje, bila mu je vrlo dinamična te je kući – sve dok potkraj studenog nije s partnericom Sarom Stojanović ispao iz showa Ples sa zvijezdama – dolazio samo prespavati.
Savršeno rezanje kupusa
Njegova supruga, znanstvenica i asistentica na odsjeku za informacijske znanosti na katedri za bibliotekarstvo zagrebačkog Filozofskog fakulteta, sve je to dobro podnosila, a prekorila ga je samo jednom – kad je zbog iscrpljenosti završio na hitnoj, na infuziji. No, svjestan da je na supruzi najveći teret brige o obitelji, Goran Grgić priznaje da ga neprestano peče savjest što joj ne može pomoći onoliko koliko bi htio. A ne samo za blagdane. - Znam da ima muškaraca koji i tijekom priprave zahtjevnog blagdanskog ručka čitaju novine i čekaju da “bolja polovica” sve sama odradi. No ja, srećom, nisam takav – kaže glumac. On je, naime, zadužen za podlijevanje purice tijekom pečenja, kao i za rezanje svježeg kupusa za salatu jer to čini veoma pedantno: na urednim, tankim “rezancima” mogle bi mu pozavidjeti i iskusne domaćice. Glumac, nadalje, postavlja stol, dok njegova supruga u kuhinji dovršava ručak. I sve je na stolu posloženo besprijekorno: od jedaćeg pribora i blistavih čaša do malih ukrasa poput anđela te pomno posloženih i izglačanih platnenih ubrusa.
Pismo za malog Isusa
– To što nisam osobito vješt u kuhinji, nastojim obitelji nadoknaditi tako da sam im na usluzi tijekom jela – ja sam taj koji ustaje od stola i iz kuhinje donosi što im zatreba: maslinovo ulje za salatu ili kečap, koji djeci uvijek mora biti pri ruci dok jedu – veli glumac. Njegova supruga veli da blagdani u njihovom domu počinju još sredinom prosinca, kad Fran, Katarina i Lovro pišu pisma malom Isusu što da im ostavi ispod bora. Dvanaestogodišnji Fran i godinu mlađa Katarina pišu samo iz jednog razloga – jer je četverogodišnji Lovro počeo sumnjati u to da baš Isusek donosi darove. Pa se, na nagovor mame i tate, trude pred malim bratom održati tu slatku blagdansku iluziju što je dulje moguće. Nakon što se pisma ostave na prozoru, djeca s roditeljima pričaju o tome kakve će blagdanske ukrase odabrati. Ove godine odlučili su se za ljubičaste i srebrne kuglice. Potom slijedi uvježbavanje blagdanskih pjesama, što čine svake godine. – Fran odlazi na privatne satove gitare, a Katarina lijepo svira glasovir. A ja sam, pak, kao djevojka svirala flautu – i to je sasvim dovoljno za obiteljski bend. Nismo baš veliki glazbenici, no susjedi se dosad nisu bunili – kaže Ivana Grgić, dodajući da su njihovi obiteljski rituali uvijek isti: nakon što na Badnju večer okite bor, pjevaju božićne pjesme, a darove otvaraju ujutro, na Božić. No, darovi su za obitelj Grgić sporedni dio blagdana, i uvijek su skromni. – Nama je važnije – kaže Goran Grgić – da smo zajedno i da se veoma volimo. Ljubav je, naime, najveća blagodat Božića, ona je “pokretač” te cijele blagdanske priče, i htjeli bismo da je ima posvuda, i što više, u svakoj obitelji.
Tanja Vučičević