Baki smeta psovka

Nakon premijere filma "Pjevajte nešto ljubavno", održane 13. rujna u zagrebačkom Cinestaru, 31-godišnji glumac Ivan Glowatzky primao je samo čestitke, no morao je otrpjeti i jednu kritiku. Njegovoj baki Zlati, naime, zasmetalo je što njezin unuk, kao roker u glazbenoj komediji Gorana Kulenovića – mnogo psuje.

– Iako je prošla osamdesetu, moja baka je vrlo vitalna, prati sve moje kazališne i filmske premijere i do njezinog mišljenja mi je veoma stalo. Srećom, to je bila njezina jedina primjedba, inače joj se naša rokerska priča sviđa. Ipak, naša je ciljana publika mnogo mlađa od nje i ona sigurno sa psovkama neće imati problema: danas su one sastavni dio rječnika ulice, mnogi moji frendovi ih koriste kao poštapalice – smije se Ivan Glowatzky, kojem je uloga basista Denija i prije prve projekcije u kinima donijela mnoštvo obožavatelja.

Naime, publika na festivalima u Puli i Motovunu ovacijama je ispratila filmsku priču o rokerima koji su zbog spleta okolnosti prisiljeni svirati ‘ljige’ na svadbama, a "Pjevajte nešto ljubavno" je na oba festivala osvojio nagradu publike.

Zagrebačkom glumcu, uz to, i u privatnom životu cvjetaju ruže. Nedavno se vratio s Kube, gdje je s djevojkom Lejlom Muftić, product managericom u tvrtki Donau Lab, proslavio prvu

godišnjicu veze, a to mu je bila i prva prilika za odmor nakon završetka snimanja kriminalističkog serijala "Ja, Che Guevara" u AVA-inoj produkciji.

– Lejla i ja se dugo znamo, upoznali smo se prije desetak godina, no tek lani smo shvatili da smo stvoreni jedno za drugo. Lijepo nam je, ali još ne živimo zajedno, niti zasad razmišljamo o braku i djeci – nastavlja Ivan Glowatzky, koji trenutačno živi između proba u varaždinskom HNK te snimanja novih epizoda "Lude kuće", serijala koji se s uspjehom prikazuje na HTV-u. U svom matičnom kazalištu priprema kajkavsku verziju Bulgakovljevog Don Quijotea, predstavu "Von Lamot od mača" u režiji Želimira Mesarića, a u "Ludoj kući" već treću sezonu igra Filipa Majera.

Strah od javnih nastupa

– Ta uloga me, zapravo, proslavila. Zahvaljujući Filipu Majeru prolaznici me prepoznaju na ulici i u tramvaju – kaže Ivan Glowatzky, koji je rođen 11. srpnja 1976. u Čakovcu. Njegovi roditelji Mladen i Bernarda Glowatzky ondje su se zbog posla preselili iz Zagreba. Otac, građevinski inženjer, u Čakovcu je dobio posao u tvrtki Međimurje gradnja, a majka mu je ondje radila kao pravnica. Kao klinac je, priča Ivan, bio član dramske sekcije tatine građevinske tvrtke i prvi put stao na kazališnu pozornicu. No, tada mu nije bilo niti na kraj pameti da će gluma jednog dana biti njegova profesija.

– Od malih nogu imao sam velik strah od javnih nastupa. Stoga ni kad je došlo vrijeme da upišem fakultet, nisam razmišljao o glumi. Odlučio sam krenuti stopama svog djeda, strica i mnogih drugih u mojoj obitelji, pa sam upisao pravo. Dogurao sam do četvrte godine, a tada sam, na užas svojih roditelja, shvatio da me više od zakona i pravnog sustava zanima – gluma – priča Ivan Glowatzky i dodaje kako zbog toga roditelji pola godine s njim nisu željeli razgovarati. Ipak, danas im je drago što je njihov sin izabrao profesiju koja ga ispunjava.

Za kopernikanski obrat u njegovu životu najzaslužnije su dvije žene. Prva je njegova baka Zlata, koju on odmila zove Beba: s njom je potkraj devedesetih počeo gledati predstave u zagrebačkim kazalištima, mnoge od njih i po nekoliko puta. Druga je proslavljena glumica Helena Buljan, koja je zapazila njegovu nadarenost na glumačkom tečaju, prvom na koji se prijavio u ZeKaeMu, i predložila mu da će ga spremati za prijamni ispit za studij glume.

– Kad mi je prišla žena s kojom sam cijeli vikend vježbao u grupi, nisam imao pojma s kim razgovaram: tek na kraju sam se usudio zamoliti je da se predstavi. I pocrvenio sam od uha do uha kad je izgovorila svoje ime – smije se Ivan Glowatzky i dodaje kako mu je Helena Buljan bila jedna od najdražih profesorica na Akademiji dramske umjetnosti.

No, Ivan nije jedini umjetnik u obitelji: njegov prastric bio je legendarni pjevač i zabavljač Viki Glovacki, a njegova mlađa sestra Marta, koja radi kao simultana prevoditeljica, diplomirala je flautu u Münchenu.

Hoće li ga slava promijeniti?

– Ne vjerujem. Vrlo dobro znam koliko je teško zaraditi novac, jer sam u životu radio svašta: bio sam pjevač u rock-bendu, biljeter u KD "Vatroslav Lisinski", radnik u autopraonici, skladištar u tvrtki svog oca… Osim toga, svjestan sam da se u mom poslu ništa ne postiže preko noći, nego upornim i predanim radom. Idućih četrdeset godina istrajati u glumi – za mene je to najveći izazov – zaključuje Ivan Glowatzky.

Kruno Petrinović