Boris Svrtan: Drug Tito me je pripremao za ulogu

Zagrebački glumac Boris Svrtan , rođen prije 45 godina u Rijeci, koji u dokumentarnom serijalu o Josipu Brozu Titu tumači glavnu ulogu, uspješan je i kao redatelj, profesor i suprug: njegovu predstavu ‘Metastaze’ dosad je vidjelo 56 tisuća gledatelja, nijedan mu student nije pao na ispitu, a i njegov brak s glumicom Ninom Erak preživio je sve krize.

Nakon stote izvedbe predstave ‘Metastaze’, smatrate li se uspješnijim glumcem ili redateljem? – Prije svega sam glumac, to ću i ostati. Redateljske izlete radim da bih vidio kako stvari funkcioniraju s druge strane ogledala. Nadam se da će i Krležina “Leda”, koju postavljam u “Gavelli”, biti podjednako uspješna. A aplauz – dobio ga kao glumac ili kao redatelj – uvijek godi. Režija je neobično putovanje, najbolja je usporedba s brodogradnjom. Kad pustite brod, možete mu samo mahati i nadati se da se neće nasukati na prvoj hridi.

Kako ste se pripremali za ulogu maršala Tita u Vrdoljakovu dokumentarnom serijalu? – Drug Tito nas je sve pripremao za tu ulogu za svog života: sjetite se samo parole “Svi smo mi Tito”. U svakom slučaju, riječ je o fascinantnoj biografiji, koja započinje na socijalnom dnu, a završava sprovodom koji se pretvorio u najveći skup državnika ikad.

Je li ta uloga dosad vaš najteži glumački zadatak? – To nije tako kompleksna uloga kao što su neke iz dramske književnosti, no samo ime lika priziva pažnju. Trudio sam se pristupiti joj seriozno i nadam se da sam uvjerljiv, jer su očekivanja publike velika. Docent ste scenskog govora na Akademiji dramske umjetnosti: jeste li strog profesor? – Strog i pravedan. Studentima pokušavam pomoći da barem odškrinu vrata vragometnog misterija, punog vatre i dima, što ga nazivamo glumom. Nastojim im skratiti muke, iako je lutanje u glumačkoj pedagogiji neizbježno. Kako je svaki put individualan, najveća mi je muka ocijeniti njihovo umijeće.

Koliko ste studenata srušili na ispitu? – Nijednog. Srušio bih samo potpuno nezainteresirane i neodgovorne, i to zato da im pomognem.

Što je važnije za dobru predstavu: veliki budžet ili imaginacija? – Nedostatak mašte ne može se nadoknaditi novcem. Obrnuto stvari funkcioniraju.

Ima li vaša supruga Nina Erak poseban status u predstavama koje režirate? – Naravno. U jednoj igra umirovljenu čistačicu, u drugoj propalu trgovkinju. Svaki put kad radimo zajedno, ona se gura u drugi plan i samozatajno se podredi cilju. To je danas gotovo iščezla kvaliteta. Nadam se da ću joj jednog dana moći ponuditi ulogu dostojnu svih njezinih vrlina.

Čime vas je osvojila? – Humorom, neumornim traženjem novih izazova, a nisam bio imun ni na njene tjelesne atribute.

Koji je vaš recept za uspješan brak? – Uspješan je svaki brak koji odoli krizama. Načelno, kad partneru možete reći hvala i oprosti, sve je ok. Bedasto je pametovati jer pravi odgovor vjerojatno ne postoji.

Što ste sve spremni učiniti zbog ljubavi? – Sve i svašta.

Koji su vam omiljeni kućanski poslovi? – Šišanje mačke. Ali radim sve, čak i peglam. Dosta sam “jak” ne samo u kućnim nego i u stubišnim poslovima.

Koje ljudske osobine najteže podnosite? – Ništa ljudsko nije mi strano. Ponekad reagiram burno na škrtost ili tvrdoglavost, ali sam svjestan da sve to ima svoje duboke korijene.

Kad ste posljednji put zaplakali? – Kad sam u jednoj predstavi čuo harmoniku i sjetio se pokojnog oca, kojeg sam jako volio.

A odjenuli odijelo i kravatu? – Jučer, u predstavi. Privatno ne pazim na kreiranje vlastitog lika, potpuno mi je svejedno što imam na sebi.

Kako zamišljate svoj idealan dan? – Kao složenac sreće i tuge, pravde i nepravde, uspona i padova, svega što čini život. Koja su vam mjesta u Zagrebu posebno draga? – Obožavam skijanje na Sljemenu, vožnju biciklom Savskim nasipom i šetnje šumom u Sesvetama, gdje sam odrastao.

Na što biste potrošili posljednji novčić? – Bacio bih ga u vjetar.

Plašite li se krize i recesije? – Ne. Pa, svi već sedamdeset godina živimo na dug bez pokrića. Očito je došlo vrijeme za otriježnjenje i nadam se da ćemo napokon iz ove krize naučiti da smo presiromašna zemlja za povlaštene mirovine i slične privilegije. A to je samo vrh ledenog brijega.

Kruno Petrinović