Skladatelj, klavijaturist i član žirija TV showa Zvijezde pjevaju, rođen prije 54 godine u Zagrebu, čije su pjesme u izvedbi Novih fosila postale evergreeni, okupio je bend s kojim svakog drugog četvrtka u diskoteci Saloon obnavlja tradiciju plesnjaka za sve generacije, kamo stiže iz Gorskog kotara gdje sada živi sa suprugom Snježanom.
Koja vam je ciljana publika za plesnjake u Saloonu? – U Zagrebu više nema čaga na kojima bi se generacija 30 plus mogla zabaviti. Stoga sam za starije od trideset, dakle sebe i svoje, napravio čagu na kojoj se svi zajedno možemo lijepo opustiti.
Po čemu pamtite svoj prvi izlazak u Saloon? – Imao sam 19 godina i ostao sam do fajrunta. Tada sam već zarađivao i, uz oca, hranio obitelj, pa nikome nisam morao podnositi račune gdje sam i što radim.
Što vam je najbolji, a što najgori dio posla u žiriju showa Zvijezde pjevaju? – Glazba je moja strast, tako da je sve što ima veze s glazbom najbolje za mene. Najgore mi je kad kolegama moram reći stvari koje nije lako čuti.
Što smatrate svojim najvećim profesionalnim uspjehom? – Pobjedu na Euroviziji, autorstvo pjesme “Moja domovina” zajedno sa Zrinkom Tutićem i to što su mnoge moje pjesme prošle test vremena.
A privatno? – Što me sve to nije promijenilo iznutra. Srećom, materijalno mi nikad nije bilo važno: oduvijek sam znao da ne mogu spavati u dva kreveta i pojesti tri ručka.
U kakvim ste odnosima s 25-godišnjim sinom Tinom iz prvog braka? – Odličnim. Na dubrovačkom Stradunu smo zajedno dočekali 2008., prvi put nakon petnaest godina.
Glazbenici žive noću: kad ste posljednji put legli prije 22 sata? – Ne sjećam se. I kad ne nastupam, noću sam budan, zaspim tek pred ujutro… Bioritam mi je potpuno zbrkan, ali mi to na neki način paše. Imam “tanka uha”, pa mi je noć najljepši i najplodniji dio dana.
Koji je najbolji lijek protiv mamurluka? – Novi mamurluk.
Čega uvijek mora biti u vašem hladnjaku? – Sladoleda.
Zašto ste se iz Zagreba preselili u Gorski kotar? – Jer se s planine mnogo bolje vidi što se događa u dolini.
Što uzgajate u svom vrtu? – Borove.
Imate li kućnih ljubimaca? – Patuljastu kujicu Lunu. Ja sam njoj spasio život, udomivši je iz azila, a i ona meni kad je lajući probudila susjeda jer sam nakon jednog nastupa zaspao ne naloživši peć. Bila je zima, vani minus 30, i sigurno bih se do jutra bio smrznuo da ona nije reagirala.
Koji vam je životni moto? – Moj moto je osnovno načelo autogenog treninga: u trbuhu mi je toplo, čelo mi je hladno, ja sam potpuno miran.
Koja biste tri CD-a ponijeli sa sobom na pusti otok? – Album duhovne glazbe “Embodiment of Love”, još jedan album s gospel glazbom te DVD filma “Jesen u New Yorku”.
Ima li glazbenika kojima se divite? – Divim se svima koji su uspjeli opstati na sceni i vjeruju u ono što rade.
Na što biste potrošili posljednji novac? – Na jedrenje. Jako volim sjediti na provi i stopalima dodirivati morsku površinu.
Kad ste posljednji put skuhali ručak i nakon toga oprali suđe? – To radim često. Dugo sam bio samac.
Koje ljudske osobine najteže podnosite? – Lažljivost, častohleplje i gramzivost.
Kako reagirate kad se razljutite? – Loše za sebe. Eksplodiram i izgovorim svašta, a pritom zaboravljam da je riječ opasnija od mača.
Kako bi izgledao vaš dan iz snova? – To bi bilo stanje blaženstva koje sam jednom doživio u indijskom Bangaloreu. Bilo bi divno u proljeće meditirati na nekom proplanku i dovesti se u stanje tog budnog sna.
Pobijedili ste teške bolesti: vjerujete li u samoiscjeljenje? – Da. Zapravo vjerujem da ništa nije slučajno, nego dio višeg plana.
Između crnke, plavuše i brinete, koju biste izabrali? – Brinetu. S njima nikad nisam imao sreće.
U kojim godinama je seks najbolji? – U svima.
Kad ste posljednji put zaplakali? – Prije nekoliko dana. Često plačem, čak i kad gledam melodrame. Suze su najbolji način da iz sebe sperete sve loše.
Kad ste posljednji put odjenuli odijelo i kravatu? – Odijevam ih samo za specijalne prilike: svadbe i sprovode.
Kako se osjećate kad tisućiti put izvodite istu pjesmu? – Ista pjesma ne može se dva puta izvesti na isti način jer je stanje duha uvijek različito.
Koja vam je vaša najdraža pjesma? – “Pjevaju šume”. Posvetio sam je majci koja je preminula na moj rođendan, 7. kolovoza. Pjesma traje četiri i pol minute, kao i putovanje od moje kuće u Starom Lazu do gostionice Pjevaju šume u Mrkoplju. Ako se tog dana u predvečerje polako provezete tim putem, čut ćete sve glasove prirode – od šumorenja drveća do laveža pasa – koje sam utkao u tu pjesmu.
Kruno Petrinović