Denis Kuljiš: Napisao bih erotski, ali ne i ljubavni roman

Jesu li likovi iz vašeg romana ‘Hrvatski Bog Merkur’ doista osmišljeni prema stvarnim protagonistima naše političko-društvene scene? – Pa, imam tu jednu premijerku srednjih godina, onako malo puniju, seksi, koja se spetlja s jednim tajkunom, oni u krevetu pričaju o hrvatskim bankama koje su prodane bez privatizacije… Znači, manje-više sve je izmišljeno.

Zašto ste za ‘promocijsku trasu’ odabrali put od Vardara do Triglava – s obzirom na to da ste roman prvo predstavili u Beogradu pa tek onda u Zagrebu? – Beogradski sajam knjiga najveći je u regiji, neusporedivo veći od Interlibera, ali što je još važnije, privlači silnu pažnju medija. Za ukupno sedam dana imao sam u Beogradu devetnaest intervjua, moja PR menadžerica pala je s nogu. Još sam uspio naći producenta koji je uzeo tekst za ekranizaciju, a pritom sam obišao masu restorana i upoznao gomilu zanimljivih ljudi. Tko su vam književni uzori? – Najveći su Elmore Lenoard i Tom Wolfe, samo što nisam glup pa znam da ih ne mogu imitirati iako se pokušavam nadahnuti njihovim knjigama, kao i onima Dominicka Dunna. Osim toga, Balzac. Ali, zapravo, ja sam kao književnik oponašao Denisa Kuljiša novinara i publicista, to mi se učinilo kao jedina realna opcija. Možda se u drugom dijelu trilogije malo više otisnem u literaturu. Imate li ideju za neki ljubavni ili erotski roman? – Erotski bih možda mogao napisati, ali ljubavni nikako. Pa ja sam sretno oženjen čovjek, znači, morao bih se ulizivati ženi, a svi moji novinarski instinkti odvraćaju me od ulizivanja. I nisam baš introspektivan. Nešto o politici, avionima, o povijesti striptiza, to bih još mogao, ali ono baš ljubavno, cile-mile, nekako mislim da nije za mene. Što su vam u mladosti bili najjači aduti u osvajanju djevojaka? – Još analiziram pogreške koje su uzrokovale taj debakl.

Najljepši kompliment koji ste dobili od neke žene – uključujući i svoju? – Pa ja uopće ne bih mogao živjeti bez komplimenata koje vrlo često dobivam od svoje žene – jedino me kori više nego što me hvali, a i inače uživam u društvu žena i volim ih nekako pridobiti humorom ili inteligencijom, dosjetkama. Što je za vas pojam zgodnog muškarca? – Moj sin. Ali to je sasvim objektivno.

Tko vam je najzgodniji Hrvat? – Bojim se da bi za nj bilo detrimentalno da se tako etablira.

Što na ženi prvo primijetite? – Držanje.

A drugo? A treće… – Ne znam smije li se u vašem listu reći: sise, noge i dupe… ili da kažem – oči, struk i kosu?

Što supruga misli o vašoj javnoj prezentaciji uz razgolićene ljepotice poput Nives Celzijus? – Moja žena i ja smo medijski profesionalci – ona je uređivala televizijski talk show u kojem se Nives pojavljivala, a ja sam, uređujući Playboy, promovirao Nives kao “nacionalnu zečicu” hrvatskog i srpskog izdanja… Sad se, uostalom, rjeđe pojavljujem među obnaženim ljepoticama, što mi je žao, ali pojavljivanje među neobnaženim političarima u svakom je slučaju puno kompromitantnije. A što na to kaže sin Marul – i njegovi šulkolege? – Kad su klinci bili mali, pritužili bi se – Tata, jel’ bi ti mogao uređivati neke druge novine, a ne taj Penthouse? Da, dijete, ali tata radi ono što može, kad ne igra Hamleta, glumi Polonija, ili što se već nudi… Što je od vas naslijedila kći Mihovila? – Uf, neka najgora svojstva – intelektualizam, beskompromisnost, pretjeranu socijabilnost, što znači – najvažnije joj je što misle njeni Prijatelji… Čitalačku strast. Azijsko lice ruske princeze, ali tu sam ja samo genetski posrednik, ona je ljepotica. Jeste li čovjek od dnevnih rituala, i koji su to? – Hop – i u Esplanadu. Koliko para potrošite na ta mala zadovoljstva? – Cijelu plaću, tvrdi moja žena. Ali moj bivši šogor koji je iz Bosne, istinski autoritet za te stvari – Rene Bakalović, zvani Ramiz – uvijek je tvrdio: među nužnim životnim troškovima, na prvom mjestu treba osigurati lovu za kafanu. Imate li neki porok kojeg biste se rado riješili? – U nevjerojatnoj smirenosti zrele egzistencije sad mi je od poroka ostalo jedino ogovaranje. Toga se ne namjeravam lišiti, pogotovo što ga uspješno maskiram kao novinarsku investigativnu tehniku. Čega se bojite? – Smrti i bolesti, inače ničega od života. Što vas danas najviše veseli? – Agilnost MUP-a.

Sonja Mlinar