“Mali je puno bolji nego ja u njegovim godinama”, rekao je Ivano Balić, najbolji rukometaš svijeta, kad je prvi put vidio Domagoja Duvnjaka. Otada je prošlo nekoliko godina, a 20-godišnji Đakovčanin, koji igra u rukometnom klubu Zagreb Croatia Osiguranje, slovi za najtalentiranijeg hrvatskog rukometaša. A “vatreno krštenje” u vrhunskom rukometu bila mu je Olimpijada u Pekingu. Voli maminu kuhinju, kaže da mu je hobi – spavanje, i uglavnom sanja o New Yorku, gradu koji ga je posebno fascinirao. No, s djevojkom Lucijom radije bi otputovao u Indiju.
PRVA OLIMPIJADA Olimpijada u Pekingu za mene je svakako događaj koji je obilježio ovu godinu. Dvadeset mi je godina tek, a već sam bio na jednom tako velikom natjecanju. Osobito je spektakularno bilo otvaranja Igara. Bio sam ne samo izuzetno sretan, nego i ponosan što igram u momčadi zajedno sa svojim idolom Ivanom Balićem.
NAJLJEPŠI DOGAĐAJ Sve mi je bilo super, ali najviše mi je značilo što sam sazrio kao igrač. Od sportskih uspjeha izdvojio bih srebrnu medalju na Europskom prvenstvu u Norveškoj. Ova reprezentacija zaista je nanizala vrhunske uspjehe: bili smo prvaci svijeta, zlatni na Olimpijadi u Ateni, ali nikako da stanemo na tron Europe.
DOČEK U ĐAKOVU S djevojkom Lucijom i svojim starim društvom Novu godinu ću dočekati u nekom đakovačkom kafiću. Uz glazbu, čašu šampanjca i zezanciju, a već sutradan idem u Split, na posljednje pripreme uoči Svjetskog prvenstva.
PLANOVI ZA SLJEDEĆU GODINU Samo jedan – da još jednom postanemo svjetski prvaci. Ali radovao bih se svakoj medalji.