Moja supruga je bila motor filma. Kad bismo klonuli, kad bi nas zarobila malodušnost, njen optimizam nam je bio putokaz kako da izađemo iz teške situacije i riješimo probleme – kazao je Đorđe Balašević , autor filma “Kao rani mraz”, koji je nakon trogodišnje Golgote napokon stigao u beogradska kina.
Film inspiriran poznatom pjesmom “Priča o Vasi Ladačkom” proizvod je obiteljske radionice Balaševića. Procijenivši kako u svojoj najbližoj okolini ima talentiran ansambl, Đoletu je preostalo samo da podijeli uloge. Glavna je pripala supruzi Oliveri . Osim što u filmu tumači ulogu barunice Beslin, Olivera je kao producent bila kralježnica cijelog projekta.
– Uprkos brojnim problemima, nijednog trenutka nisam posumnjala u to da ćemo završiti započeti posao – objašnjava Olivera Balašević, za koju svi članovi ekipe tvrde da je pokretačka snaga filma. – Bilo je problema, to ne poričem, ali u svakoj problematičnoj situaciji pronalazili smo pravo rješenje. Na set smo prenijeli naše vrijednosti, pa su se svi koji su sudjelovali u snimanju, od dekoratera i vozača do glavnih glumaca, osjećali kao dio obitelji.
Kad novorođenče ugleda svijet, zaboravljaju se sve muke: jutarnje mučnine, bolovi, neprospavane noći, trudovi. Tako je i s filmom. Upuštajući se svjesno u pustolovinu pravljenja filma bez velikog kinematografskog iskustva i podrške institucija, Balaševići su, osim istrajnosti, pokazali kako je za ostvarivanje snova prvenstveno potrebno vjerovati u njih.
– Mnogi će nam zamjeriti da je ovo obiteljski film. Ako se ne varam, i ona dvojica koja su izmislila film, braća Lumiere, bila su u nekom srodstvu – konstatira Đorđe, uz napomenu da je “Kao rani mraz” njegov doprinos umjetničkim stremljenjima njegovih nasljednika.
– Scenarij za “Kao rani mraz”, baziran na pjesmi “Priča o Vasi Ladačkom”, poklonio sam Jovani kad je diplomirala na Fakultetu dramskih umjetnosti. To je bio moj skromni doprinos njenom umjetničkom razvoju. “Imat ćeš, sine, priliku da u filmu pokažeš šta znaš, a ako ne uspijemo, otvorićemo solarij”, rekao sam joj tada. Ja samo umijem napisati scenarij, drugo ne znam raditi. Kasnije je mlađa kći Jelena završila kazališnu režiju, pa je i ona uključena u razradu projekta.
Pošto je bio svjestan da će školu redateljskog posla završavati tijekom snimanja filma, Đorđe je bio spreman učiti. Od iskusnijih je kupio fore, uvjeren kako za bavljenje bilo kojim poslom taština nije dobar saveznik.
– Imam tremu od izlaska pred sud publike. On je najvažniji. U životu je to tako, oni koji vas vole ne znaju to pokazati, a oni koji vas ne vole, uvijek to pokažu. “Pjesmu o Vasi Ladačkom” napisao sam s devetnaest godina. Tu priču sam nosio u sebi i tako mlad sam je pretočio u pjesmu – priznaje Đorđe.
Iako su nedavno proslavili tri desetljeća zajedničkog života, Đorđe i Olivera su živi dokaz kako vrijeme ne može naškoditi ljubavi. Dirljivo je vidjeti s koliko nježnosti Đole promatra Oliveru dok ona završava protokolarne obveze vezane za plasman filma, pa da se nedvosmisleno zaključi kako je još voli kao onog dana kad ju je zaprosio telefonom u pola jedan ujutro. Možda čak i jače, i kompleksnije.
– Pamtim naš prvi poljubac – prisjeća se Olivera.
– Dogodio se baš tu na novosadskoj tvrđavi. Bilo je jako slatko jer je do njega došlo krajnje spontano. Zbog mojih treninga nismo puno vremena provodili zajedno. On me stalno nasmijavao svojom lucidnošću i originalnim forama. A ja se zaista palim na originalnost – prisjetila se Olivera.
Čuvenu priču da ju je Đorđe zaprosio tako što je otišao na more i shvatio da s dvadeset sedam godina ne može da provede nijedan dan bez nje, Olivera potvrđuje i opisuje do najsitnijih detalja.
– Pa nije došao baš sutradan, prošlo je trideset godina, sada mogu reći. Šalim se, otišao je na more, a ja u Zrenjanin kod majke. Sutradan na večer on se javlja iz Pule, čujem u pozadini tamburaši pjevaju pjesme koje je on naručio. Pitam ga zašto me zove tako kasno, bilo je oko pola jedan u noći. A on kaže: “Vidi, bi li se ti udala za mene?”. Počela sam se smijati kao luda misleći da je to još jedna od njegovih fora. Tako je dobio smijeh umjesto odgovora. Sutradan ujutru netko zvoni. Na vratima – Đole.
– Ja sam prije svega odana žena. To je kompleksnije od vjernosti. Sve ove godine sam odana i Đoletu i obitelji. Podržavam ih u svemu što jesu. U našem domu nema hijerarhije. Đoletova kreativnost ima prioritet. Doživljavam ga kao alpinista koji se penje na neosvojeni vrh, a žena ide uz njega i nosi sve ono prijeko potrebno za odmor i oporavak. Ali, nekako, zajedno stignu do vrha – podvlači Olivera.
U svom redateljskom prvijencu Đorđe Balašević je okupio tim iz snova. Pored Jovane i Olivere Balašević, u filmu se pojavljuju stari asovi poput Rade Šerbedžije , Mire Banjac, Mustafe Nadarevića i Meta Jovanovskog, kao i nove srpske glumačke zvijezde: Vojin Ćetković, Nikola Đuričko, Predrag Bjelac i mladi Daniel Kovačević u ulozi Vase Ladačkog.
Boris Jakić
Ostatak teksta pročitajte na stranicama srpskog izdanja tjednika Gloria