Ako se za put pakiram u zadnji čas, postanem nervozan i pola toga zaboravim. Stoga uvijek imam spreman kovčeg u kojem su neseser, dva para hlača, dvoje starke i košulje – kaže Dražen Žerić Žera (47), pjevač grupe Crvena jabuka, koji je od početka prosinca na putu, na velikoj turneji Karlovačko Live.
Uz Crvenu jabuku, u punim dvoranama u Zadru, Splitu, Varaždinu i Osijeku nastupao je i sarajevski pjevač Halid Bešlić. A prije nastupa u zagrebačkoj Areni Dražen Žerić nekoliko je dana proveo sa suprugom Barbarom (22) i njihovim blizankama Petrom i Mareom, koje će u veljači navršiti dvije godine, kako bi se dobro odmorio za Rijeku, Bjelovar i Karlovac. Uz to, sa svojim bendom završava album “Za tvoju ljubav”, koji bi trebao izaći početkom godine.
Jeste li zadovoljni nastupima, s obzirom na to da je ovo vaša druga Karlovačko Live turneja? – Na koncertima su ljudi svih generacija, dolaze mame i kćeri, i Karlovačkom treba odati priznanje jer su se potrudili koncerte vratiti u dvorane, koje su dupkom pune.
Čini li vam se da, otkako ste u braku, imate manje obožavateljica? – Ma, sve ih je više! Naše su pjesme put do srca naše publike. Često su mi govorili: “Nemoj da te u javnosti vide s nekom curom, izgubit ćeš obožavateljice.” Besmislica. Na sceni se posve dajem publici i vole me jer vole naše pjesme. Što vam je danas u poslu najteže? – Uživam u svemu! Jedina je razlika što se sada, nakon povratka s puta, manje odmaram jer me čekaju moje kćerkice, koje skaču po meni. Igramo se, šetamo. A uvečer ih Barbara i ja zajedno uspavamo, ona legne s jednom, ja s drugom, i cure začas utonu u san.
Pjevate li im uspavanke? – Kod kuće ne pjevam uopće. Nikada nisam robovao pravilima ni običajima, pa čak ni kad se radi o mojim kćerima. Je li vam žao što ranije niste postali otac? – Čovjek ne može birati ni kad će se zaljubiti, ni kad će se oženiti, ni kada će postati roditelj. Neke “zvijezde”, na žalost, planiraju čak i to. Moj privatni život nije cirkus. Sve dođe u svoje vrijeme, najvažnije su emocije, iskrenost, zadovoljstvo. Turneja završava 28. prosinca. Gdje planirate za Novu godinu? – Sviramo u Staroj Pazovi, a sa mnom ide i Barbara te naše društvo iz Zagreba. Curice ćemo ostaviti na Pelješcu kod bake, Barbarine mame. Idete li na skijanje? – Već tri godine s društvom smo na Kronplatzu, u drugom tjednu iza Nove godine. U ekipi nas je stotinjak, najviše Dalmatinaca, Trio Gušti, Giuliano, Jole… Unajmimo cijeli hotel, kuhamo sami. Jedne smo godine nosili živog pijetla i na Kronplatzu od njega napravili odličnu juhu. Imamo i bend, organiziramo karaoke. Skijati sam naučio još u prvom osnovne, na Jahorini. Barbaru sam naučio skijati prije dvije godine, a lani Branimira Mihaljevića i njegovu ženu. Gdje izlazite u Zagrebu? – Svuda, samo ne tamo gdje prostiru crvene tepihe. Najčešće sam u kafiću Me Gusta, gdje je odlična kava i mogu zapaliti cigaretu. Recimo, kad sa ženom i djecom idem na Pelješac, idem okolo, preko Neuma, jer se na trajektu ne smije pušiti. I pušači i nepušači moraju imati ista prava. U inozemstvu, na koje se toliko pozivamo, to poštuju. Na trajektu iz Švedske za Dansku postoji salon za pušače. Baš bih volio vidjeti ministra Milinovića kako u zlatno doba Kavkaza i Gradske kavane ulijeće unutra i Tinu Ujeviću i društvu kaže da je tu zabranjeno pušenje!
Koliko popušite dnevno? – Pet kutija. I evo me, živ, zdrav, pjevam. Koliko ljudi umire od srca i raka, pa od posljedica višegodišnjeg stresa jer nemaju od čega živjeti i izjeda ih neizvjesnost?
Pušite li i na pozornici? – Naravno. Pa tko bi bez cigarete dočekao kraj koncerta? I Cesaria Evora puši na pozornici. Djeco, nije zdravo, nemojte pušiti, ali nas koji ne možemo bez tog poroka, pustite na miru.
Tko bolje kuha, vi ili supruga? – Njena je mama Bosanka i kuha fantastično, a i Barbara polako uči. Ja obožavam kuhati sva jela. Juha od teleće koljenice ili junetine s povrćem je obavezna, a svaki dan radim nešto drugo, razna variva, od graha do kelja te raznih priloga. Znate li peći i kolače? – Ne, ali zna moja punica.
Volite li jesti jabuke? – Ne jedem voće. Nisam ga jeo ni kao mali.
Pijete li pivo? – Da, i to karlovačko, u maloj boci. Stvarno je dobro. Vaš su zaštitni znak ‘starke’. Koliko pari imate? – Više od dvjesto pari i više ne znam gdje ću s njima. U stanu imamo ugradbeni ormar dug pet metara, proteže se kroz cijeli hodnik, u kojem je trebala stajati naša garderoba. No, tri metra zauzimaju moje starke. Ne mogu ih baciti, a ne mogu ih staviti ni u šupu, žao mi je. Sve su skoro nove, broj 44. Mogu li preko Glorije podijeliti bar 50 pari? I svaka kći već ima po dvadeset pari, u svim bojama, tako da ih mogu uskladiti s odjećom. U jednom dućanu u Rimu kupio sam im starke svih uzoraka i boja. Koje su vama najdraže? – Sve. Prve sam kupio u Trstu, u trgovini Tomassini Sport. Crvene, a potom u svim bojama. Dobijem ih i od tvrtke Converse iz Beograda. Planirate li mijenjati frizuru? – Ne pada mi na pamet. Nikša Bratoš je ljubomoran, ne vjeruje da još nisam počeo gubiti kosu. Još ‘81. mi je govorio da ću, budem li stavljao toliko gela, ostati bez kose. Tada smo kupovali one jeftine gelove, a ja bih pola tube istresao na glavu. No, očito mi je kosa kvalitetna i Nikši se želja nije ispunila.
Volite li ići u shopping? – Svojim curama kupujem svu odjeću, a supruzi sam kupio i vjenčanicu. Često sam u shopping centrima, šetam se, kupujem, uvijek nađem nešto za kćeri ili za Barbaru. Muka mi je kad vidim da prodavačice kupcu nude pomoć stilista. Pa valjda svatko zna što voli i što želi. To je kao da nekog vodite da vam odabere telefon ili frižider.
Snježana Dragojević Harapin