Dosad jedina naša pobjednica Eurosonga, Emilija Kokić, rođena prije 43 godine u Zadru, popularnija je u inozemstvu – gdje osvaja top-liste, radijske i TV postaje – a nakon dvadeset godina solističke karijere ponovno je debitantica: prihvatila je izazov i na Krapinskom će festivalu pjevati na kajkavskom, odjevena u narodnu nošnju, a iz publike će je bodriti njezin dečko, televizijski spiker Miljenko Kokot s kojim je u ljubavnoj vezi tri godine.
Čiju ćete pjesmu pjevati u Krapini? – “Da se vrneš po me”, mlade skladateljice i profesorice glazbenog odgoja Mateje Bunčić. I doslovno sam se zaljubila u ljepotu i nježnost glazbe i stihova. Kao Dalmatinka, imate li problema s kajkavskim? – Zamolila sam da mi prevedu da razumijem o čemu ja to pjevam… No, uz pomoć lektora, izvornih kajkavaca, s lakoćom sam sve otpjevala bez greške.
Hoće li vas iz publike bodriti vaš dečko, TV spiker Miljenko Kokot? – Bude li slobodan taj dan, hoće…
Pjevušite li mu svoje najdraže pjesme? – On je u vezi se Emilijom, ne s pjevačicom.
Jeste li svom dragom posvetili naslovnu pjesmu s posljednjeg albuma “Čime sam te zaslužila”? – Nisam je posvetila Miljenku, pjesma je nastala prije naše veze…
Nakon tri godine ljubavi, jeste li dosad razgovarali o vjenčanju? – Čijem vjenčanju?
Biste li tada svojem prezimenu dodali i njegovo? – Imate li lakših pitanja?!
Tko vam najčešće kreira odjeću za nastupe? – Dugo sam surađivala s Ivicom Skokom, a u posljednje vrijeme odlično surađujem s Ivanom Aldukom. Sviđa mi se gracioznost njegovih modela.
Na spomen vaše pobjede na Euroviziji s grupom Riva prije 22 godine, čega se najradije sjetite? – Pobjede! Stvarno je divno biti mlad, talentiran, neopterećen, pomalo preplašen i pobijediti na Eurosongu. Ta energija dala mi je krila i snage za sve što me kasnije zateklo na estradi.
Jeste li nakon tog uspjeha očekivali uspješniju solističku karijeru? – Trebalo mi je dosta vremena da sama sebi priznam na što sam ponosna i što meni znači uspjeh: jesu li to prva mjesta na top-ljestvicama ili zadovoljstvo sobom kao osobom koja uistinu stoji sigurna na svojim nogama. Karijera mi je bitna, ali nije sve što me čini sretnom.
Jeste li romantični? – Da! Gotovo se smijem sama sebi kako se lako rasplačem i na ljubavnu dramu, koliko me dotakne kad ljubav progovara svojim autentičnim jezikom srca. Volim iskaze nježnosti.
Biste li oprostili nevjeru? – Ne bih je oprostila, ni sebi niti partneru. To je vrlo jasan znak da nešto u vezi nije dobro i pošteno je priznati da vas ta osoba više ne čini sretnom. A to se može reći i bez nevjere.
Kojom se svojom osobinom ponosite, a koja vas nervira? – Topla sam, prijateljska i dobronamjerna osoba. No, i tvrdoglava sam, temperamentna i nije mi lako sa sobom. Bez čega ne možete zamisliti dan? – Bez maslinovog ulja.
Donosite li važne odluke ujutro ili kasno na večer? – Donosim ih u trenutku kad treba. Nekad je već kasno kad je kasno…
Rješavate li neke probleme šopingom? – Nisam još pronašla krpicu koja može popuniti prazninu koju katkad osjećam. U takvim situacijama se liječim dobrim knjigama, mirisavom kupkom od eteričnih ulja, ili boravkom u prirodi.
Koji vam je najdraži dar? Od koga ste ga dobili? – Jedan prsten, u jednom neobičnom trenutku, od jedne predivne žene koja mi je bila vrlo posebna u životu. Kažem bila, jer nije više s nama. Prsten mi je poklonila Višnja Trusić, čuvena vizažistica i frizerka.
Nedavno ste otvorili svoju glazbenu školu: jeste li među polaznicima zapazili iznimne talente? – Samopouzdanje je vrlo bitno u životu, a nauče li moji polaznici tu lekciju kroz pjevanje, sretna sam. Ima i talenata, vrlo specifičnih boja glasova i raspona.
Je li za pjevačicu važniji izazovan izgled ili dobar glas? – To što još uvijek stanem u svoju maturalnu haljinu, nije mi, očito, puno pomoglo u karijeri… Važno je pratiti svoj prirodni ritam i potrebu da se izraziš takav kakav jesi u određenoj životnoj fazi.
Kako vi čuvate svoj glas? – Zdrav san je jedino što meni pomaže da se glas regenerira. Naravno, ne pijem gazirana ili prehladna pića, i pazim na glasnice tako da ne vičem ni na koga.
Koji je najriskantniji potez koji ste dosad napravili? – Tek ću ga napraviti!
Dokle sežu vaše granice tolerancije? – Imam kratak fitilj: dajem nekoliko prilika, vidim li da nema rezultata, prerežem – kao škarama – sve poveznice koje sam imala s tom osobom ili situacijom.
Kajete li se zbog nečega? – Ne. I kad opet razmislim, ne.
Što biste danas možda učinili, a prije dvadesetak godina vam ne bi palo na pamet? – Otvoreno i iskreno govoriti o svojim slabostima.
Jagoda Zamoda