Film sa ženama za žene

Jučer je u multipleksu Cinestar održana premijera drugog igranog filma glumca i redatelja Dejana Ačimovića – “Moram spavat’ anđele”. Svečanu zagrebačku projekciju, nakon prikazivanja na pulskom festivalu i dvorani u Bjelovaru, popratio je događaj od iznimne važnosti. Naime, premijerom Ačimovićeva filma prvi put u redovitu kinodistribuciju kreće hrvatski film prilagođen slijepim i slabovidnim osobama. Hvalevrijednu akciju organizirali su udruga Zamisli, DA Film i CineStar na inicijativu redateljeve sestre i scenaristice filma Tatjane Ačimović, koja je predložila cijeli koncept. Udruga Zamisli je s Blitzom surađivala i ranije, ali to su bile pojedinačne projekcije filmova. Ovaj je put slijepim osobama omogućeno da na blagajni zatraže slušalice koje primaju signale naracije te pogledaju film uz objašnjenja.

– Ovo je već treća godina da radimo prilagodbu naracije za slijepe osobe. Sve smo radili u suradnji s Blitzom, unaprijed snimljenu naraciju pratili smo na posebnim projekcijama filmova “Ray”, “Preko ograde”, “Parfem” i “Babel”. Ovo je prva premijera jednog hrvatskog filma, koji ćemo nastaviti pratiti u normalnoj kinodistribuciji, a ne posebnim putem. Do suradnje je došlo zahvaljujući Tatjani Ačimović, ali i tome što je Goran Grgić naš stari prijatelj, volonter i aktivist udruge, a u ovom filmu glumi glavnu ulogu – istaknuo je Denis Marion, član Zamisli, udruge za promicanje kvalitetnog obrazovanja za mlade s invaliditetom.

Nakon gledanja filma reakcije dijela publike koji je pratio film uz pomoć slušalica i dodatne naracije bile su podijeljene.

– Film me oduševio, pozdravljam ovu ideju, ali za projekciju za nas slijepe imam nekoliko primjedbica. Ovo je dobar početak, mogla sam pratiti film u cijelosti, ali mislim da se to može malo bolje napraviti. Recimo, kad u filmu pada kiša, meni to nije potrebno reći, ja to čujem, to je suvišno, a ono što mi fali su opisi ljudi i emocija. Nije mi dovoljno opisati kako je glumica zabrinuta u licu. Srećom, kolegica kraj mene vidi pa mi je dočarala stvari koje su manjkale. Primjerice, ne treba mi reći zvecka tanjur, zatvaraju se vrata, to sve čujem. Postoji opis likova koje ne vidimo, ali premalo – primijetila je nakon projekcije Andreja Veljača, zaposlenica Hrvatskog saveza slijepih.

Davor i Barbara Gregorić bili su jedni od 15 sretnika koji su dobili ulaznicu za premijeru za slijepe i slabovidne osobe.

-Vrlo mi je vjerno to dočarano, slušala sam i oduševljena sam. Dosad nisam pratila filmove upravo zbog toga što ima mnogo pokreta, i kad bi domaći film bio na televiziji, s tužnim saznanjem da ga ne mogu pratiti, morala bih odustati. Kad god budemo imali priliku doći ćemo na takvu vrstu projekcije – pohvalila je inicijativu Barbara Gregorić.

Film “Moram spavat’ anđele” nostalgična je obiteljska drama smještena u 70-e godine prošlog stoljeća. Svojom evokacijom nekih prošlih, boljih vremena pomalo podsjeća na kultni serijal Rajka Grlića “Grlom u jagode”, a problematizira raspad obitelji iz vizure 9-godišnjaka, u doba, kako glavni lik u filmu napominje, “kad smo se osjećali zaštićeni i kad nam je jedina briga bila da li ćemo pobijediti Amerikance u košarci”.

Snimanje filma trajalo je dva mjeseca u Bjelovaru, a Dejan Ačimović je u ovoj dirljivoj drami, koju sam naziva ženskim filmom, napravio veliki tematski zaokret nakon redateljskog debija “Je li jasno prijatelju”.

– Film je jedna jednostavna ljubavna priča 70-ih godina. Publika je dosad fenomenalno reagirala, i u Puli i u Bjelovaru, baš onako kako sam ja htio, film je dosta tužan, ljudi dosta plaču za vrijeme gledanja. Totalna je suprotnost mom prvom filmu. Ono je muški film, ovo je ženski, ono je film grubosti, jak, čvrst, tvrd, a ovo je jedan ženski, nježan film. Puno je emotivniji za gledanje, bio mi ga je puno teži raditi, ali oba me podjednako ispunjavaju. Moja sestra Tatjana je napisala scenarij i polako sam počeo ulaziti unutra, to je dugo bila moja želja da radim film sa ženama, da se odmorim malo od muškaraca, a sad nakon njega, trebam se malo odmoriti od žena. Ali svaki muškarac ima žensku stranu u sebi, ona je prisutna cijelo vrijeme – sentimentalno je nakon uspješne projekcije izjavio redatelj.

Najveću pažnju plijenio je Karlo Barbarić, mlada zvijezda filma u ulozi dječaka rastrganog između razvedenih roditelja.

– Bilo mi je zabavno snimati, iako malo naporno. Sveukupno mi je bilo ok, ekipa je bila izvrsna. O filmu baš nemam neke osjećaje kad ga gledam, ali vidim da je puno ljudi plakalo pa je sigurno tužno. Redatelj je dobar prijatelj s tatom i nakon probe pitao me hoću li glumiti i ja sam rekao da – objasnio je kako je dobio ulogu Karlo, koji unatoč pohvalama sumnja da će i dalje glumiti, već će se vjerojatnije okrenuti pasivnom konzumiranju horora, komedija i akcija, njegovih zasad najdražih žanrova.

Njegove roditelje glume Nataša Dorčić i Goran Grgić, koji su ponosni na sudjelovanje u ovom projektu.

– Film mi je divan, emotivan, obožavam ga gledati i obožavam gledati sebe u njemu – razdragano je nakon premijere izjavila Nataša Dorčić. Goran Grgić, upitan kako se opet, nakon uloge u TV serijalu “Dobre namjere”, snašao u ulozi nevjernog supruga, izjavio je:

– Svi se mi poigramo i nismo svjesni onoga što imamo, to je vrlo često u životu, a ne samo na filmu. Kod susjeda uvijek u dvorištu cvijeće bolje miriše, svatko ponekad pomisli na to, netko napravi, zaleti se, proba nešto drugo pa se vrati, a kad se dogodi neka bolest što te potrese, onda shvatiš prave vrijednosti u životu, što stvarno jest, tko te voli i tko te želi zato što si ti ti, a ne zbog nekih vanjskih efekata. Mojem liku se dogodio jedan moment kad je shvatio da se zaletio, shvatio je da je ono što ima doma puno vrednije od svega – izjavio je naš napoznatiji glumac, koji je Ačimoviću čestitao na hrabrosti da napusti kazalište i oproba se u redateljskim vodama.

Na premijeri se uz političare i glazbenike pojavio i velik broj sineasta, a mnogi od njih su došli pošto su dugogodišnji prijatelji i kolege Dejana Ačimovića.

– Film je dobar i emotivan, isto kao što je Deki dobar i emotivan čovek – izjavio je beogradski glumac Dragan Bjelogrlić, proslavljen kultnim serijalom “Bolji život” te odličnim filmom “Lepa sela lepo gore”.

Redateljskog kolegu pohvalio je i poznatiji brat montažera Andije Zafranovića, legendarni Lordan Zafranović:

– Mi smo dugogodišnji prijatelji i sve što on napravi, gledam sa simpatijom. Ovaj film je jedna složena obiteljska drama, napravljena strašno dobro, još bolji film nego prethodni. Mislim da je izvanredna inicijativa da postoji nešto što je prije bilo nezamislivo – referirao se na akciju prilagodbe projekcije slijepim i slabovidnim osobama autor “Okupacije u 26 slika”.

Gordana Kolanović