Glumačka zaraza u obitelji

Zvijezde Histrionskog ljeta na zagrebačkoj Opatovini su Ljubomir i Jan Kerekeš, prvak Drame zagrebačkog HNK i njegov sin, koji će posljednjeg dana srpnja proslaviti 22 rođendan. A i tu će večer s tatom igrati u starokajkavskoj komediji “Mislibolesnik iliti Hipokondrijakuš” za koju su ih odabrali njihov obiteljski “lancman” Zlatko Vitez i redatelj Georgij Paro. Tata Kerekeš glumi umišljenog bolesnika grofa Ferdinanda, a Kerekeš junior njegova naočitog nećaka Šandora.

– Jan je sam odabrao svoju buduću profesiju pa mu ni na trenutak nisam pokušao sugerirati kako bi trebao igrati ulogu Šandora. Na pozornici smo kolege i puštam ga da pliva do zadnjega kako zna i umije. Moja ruka je, dakako, tu ako bi se počeo “utapati”, ali mislim da mu neće biti potrebna. Znam da se Jan može nositi sa svom okrutnošću glumačkog poziva – kaže 49-godišnji Ljubomir Kerekeš i ponosno dodaje kako je njegov sin prije desetak dana položio i zadnji ispit s treće godine na Akademiji dramske umjetnosti, pa će najesen upisati i dvogodišnji studij da bi postao magistar glume. Što je, kako mnogi misle, njegov otac već davno postao i bez formalnoga glumačkog obrazovanja.

Iza Ljubomira Kerekeša je osamdesetak odigranih uloga u varaždinskom i zagrebačkom HNK te na pozornici Satiričkog kazališta “Kerempuh”, kao i brojne uloge na filmu i u TV serijalima. Glumio je u filmovima “Kako je počeo rat na mom otoku”, “Snivaj, zlato moje”, “Svjedoci”, “Tri muškarca Melite Žganjer”, “Posljednja volja” kao i u “Lovu u Bosni” s Richardom Gereom.

– Zajedno smo rješavali glumačke nedoumice oko pojedinih scena, a čuvam i pismo koje mi je prijateljski napisao iz Amerike i u kojem mi zahvaljuje na zajedničkom poslu, iskrenosti, jednostavnosti i osjećajnoj glumi. Kaj bih više htio? – s ponosom govori Ljubomir Kerekeš. – Richard Gere mi je poslao i videokasetu sa starom verzijom “Kralja Leara”. Posljednjega dana snimanja u Velikoj Gorici zamolio sam ga da mi se potpiše na nekoliko svojih fotografija, zbog čega je početak snimanja kasnio dvadeset minuta. A kad je odlazio, pozvao me da zajedno popijemo kavu na aerodromu. To je pravo lice Richarda Gerea, sjajnog kolege i čovjeka.

Jan Kerekeš tek lagano kreće očevim stopama, ali na svoj način. Lani je debitirao u predstavi “Zločestobija” Gradskog kazališta “Žar ptica”, u koju je upao kao alternacija Svenu Šestaku, dok u komadu “Sasvim sam popubertetio” igra glavnu ulogu i dosad je odigrano pedeset predstava. Uloga Šandora mu je treće ostvarenje. A s ocem će ponovno glumiti sljedeće godine u rodnom Varaždinu kad će u HNK, u povodu 800. godišnjice grada, biti uprizorena “Breza” Slavka Kolara.

Ženski dio obitelji

Osim glume, dvojici Kerekeša su zajednička ljubav glazba i ribičija. I u spomenutoj predstavi Ljubomir Kerekeš svira harmoniku, njegov sin gitaru, a s bajsom im se pridružuje Adam Končić. A dečki, bogme, i dobro pjevaju. Istina, tata Kerekeš glazbu sluša jedino dok se svaki dan vozi iz Varaždina na posao u Zagreb, dok je Jan već nekoliko godina frontman varaždinskih metalaca Cold Snap s kojima će na jesen snimiti drugi album.

Ženski dio obitelji ih u svemu podržava. Kerekeševa supruga Jasenka vrlo dobro poznaje kazališni svijet jer je desna ruka Jasni Jakovljević, ravnateljici varaždinskog HNK. Jedino kći Ema, koja je završila Srednju gospodarsku školu i na jesen kreće na fakultet, nema nikakve veze s teatrom niti ima glumačkih ambicija. Ali taj “propust” nadoknađuje ljubavlju prema tati i bratu, i svemu što njih dvojica rade. Svaki za sebe ili “u duetu”.

Željko Slunjski