Glumački svijet oplakuje odlazak Čede Martinića

Glumac Ante Čedo Martinić , koji je jučer preminuo u 52. godini života, do posljednjeg je trenutka, usprkos teškoj borbi s karcinomom koja ga je posve iscrpila, obavljao svoju dužnost ravnatelja Drame splitskog HNK, o čemu svjedoči intendant te ugledne kuće, Duško Mucalo.

– Izgubili smo izvanrednoga glumca i krasnog čovjeka. Otkada je doznao za svoju bolest, Čedo Martinić uopće nije bio na bolovanju, svakoga je dana bio u kazalištu… Kada sam mu prije petnaest mjeseci ponudio da se prihvati posla ravnatelja Drame, prvo je dugo odbijao, a potom, kada je prihvatio, vidjelo se da je to pravi odabir, imao je autoritet i kolege su ga poštovali, a sve je rješavao smireno, razgovorom, bez i jednog povišenog tona – istaknuo je Mucalo za Slobodnu Dalmaciju, posvjedočivši i o drugim Martinićevim talentima.

– Čedo je bio ne samo odličan glumac nego i pjevač, plesač i zabavljač. Još prije dva dana pričao mi je kako mu je prva profesionalna uloga bila ona kneza Orlofskoga u “Šišmišu”. Imao je i troje krasne djece, upravo sam bio kod njih i silno sam potresen.

Kolega i bliski prijatelj Trpimir Jurkić poručio je svima da se pokojnog glumca sjete u molitvama.

– Svi smo znali što se događa videći na svoje oči kako iz dana u dan kopni, ali, opet, čovjek ne može to što se dogodilo sebi smisleno objasniti, pogotovo kada vidi koliko nam kolega svakodnevno odlazi. Puno sam radio s Čedom, bili smo veoma bliski… Za nas koji živimo od riječi, čini mi se, možda je sada najbolje da zašutimo, da se pomolimo – tko može – da malo mislimo o njemu jer je toliko pitanja na koje ne znamo odgovor. Pokoj mu duši.

Velika splitska glumica Zoja Odak do posljednjeg se trenutka nadala da će se Martinić othrvati zloćudnoj bolesti.

– Osjećam da se nešto nepravedno dogodilo, kao i svaki put kada netko ode prije reda, kao da nam je netko oteo Čedu i dio života koji smo s njim proživjeli. Imala sam prema njemu posebne osjećaje, gotovo majčinske, premda smo na sceni ne jednom bili muž i žena. Znala sam koliko mu je bilo teško što je odrastao bez majke, a i kasnije mu život nije nikada bio lak. Ne mogu se priviknuti na ovo što se događa splitskoj drami, baš smo unesrećeni, stalno nas pogađaju smrti, i to prerane. S Čedom sam se još čula za Božić, čak smo izmijenili čestitke i želje. Čudo se, nažalost, nije dogodilo.

Novoimenovana ministrica kulture Andrea Zlatar se u brzojavu sućuti upućenom Martinićevoj obitelji prisjetila svega čime je on zadužio hrvatski teatar, film i televiziju.

– U Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu gospodin Martinić ostvario je zapažene kazališne uloge te uspješno obavljao funkciju ravnatelja Drame. Kao jedan od predvodnika generacije glumaca koji su obilježili značajno razdoblje razvoja dramske umjetnosti u matičnoj kući, nastavio je tradiciju uspješnog glumišta koju je prenosio i na naraštaje što dolaze. Odlikovale su ga predanost pozivu i neiscrpna energija koja ga nije napuštala ni u najtežim trenutcima. Svojim zapaženim ulogama pokazao je širok dijapazon glumačkog potencijala od Leonea Glembaja do Don Juana, od Hamleta do Marka Barića, a uspješan je bio i u interpretaciji omiljenih likova hrvatske i svjetske operete grofa Orlovskog, Lešandra i Bepa Pegule. U njegovu umjetničkom opusu ističu se uloge ostvarene u hrvatskim filmovima (“Marjuča ili smrt”, “Da mi je biti morski pas”, “Četverored”, “Trešeta”, “Iza stakla” i dr.), dok je popularnost kod široke publike stekao brojnim nastupima u televizijskim serijama. Prerani odlazak gospodina Martinića ostavit će prazninu u splitskom i hrvatskom glumištu, ali sjećanje na njegovu osobnost i umjetnička postignuća ostat će trajna vrijednost hrvatske kulture.

Izvorni tekst pročitajte na stranicama Slobodne Dalmacije.