Početkom ljeta imao sam nekoliko nastupa po Europi, pa tako i u Rigi, glavnom gradu Latvije i jednoj od baltičkih prijestolnica koja je najljepša u to doba godine. Sviće već u tri ujutro, a dan traje beskrajno dugo, tako da i oni koji planiraju kratak boravak imaju dovoljno dnevnog svjetla za razgledavanje. Ondje sam, zapravo, stigao s bendom Vagabundo kao gost američke tvrtke Morinda, koja se bavi prirodnim dodacima prehrani, i koja je u Rigi ove godine organizirala svoju godišnju europsku konvenciju. Iako je od Splita udaljena 2200 kilometara, odlučili smo putovati mojim kombijem. Dan prije puta proveo sam odmarajući se, zapravo, prisiljavajući se da spavam kako bih izdržao za volanom. Krenuli smo noću te nakon 12 sati vožnje ušli u Poljsku. Provezli smo se novom autocestom sagrađenom na krilima investicijskog zamaha koji je zahvatio Poljsku, što zbog ulaska u Europsku uniju, što zbog europskog nogometnog prvenstva. Putnička agencija Pinija organizirala nam je ručak i popodnevni odmor u hotelu Zeilona Weranda (Zelena veranda) u gradiću Wieluńu, a predvečer smo nastavili putovanje prema Rigi. Drumski razbojnici Vozeći dalje kroz Poljsku, vozač u automobilu iza mene počeo mi je davati svjetlosne signale, a kad me prestigao – stop-svjetlima i sa sva četiri žmigavca. Usporili smo, sve provjerili, ali nismo pronašli ništa – niti su nam vrata bila otvorena, niti nam je ispalo išta od opreme… Nastavili smo dalje, i ubrzo nam je i drugi vozač počeo signalizirati. Zaustavili smo se, a trideset metara iza nas i vozač koji nam je signalizirao u svom plavom mercedesu. Prišao nam je i obratio se na lošem engleskom: “Bosna? Friends! We have problem!“, dok su mu na suncu svjetlucali debela zlatna ogrlica i pečatnjak. No, kad je vidio da iz kombija izlazi nas sedam muškaraca, i menadžerica koja je sjedila na zadnjem sjedalu, odmahnuo je i otišao. Tek tad smo shvatili da su “signalizatori“ zapravo drumski razbojnici koji izmame umornog vozača iz auta, i dok mu objašnjavaju svoj “problem“, njihovi kolege pokradu sve iz auta, a nerijetko i auto. Manjak asfalta U Litvu smo ušli u praskozorje, provezli se njenim zelenim ravnicama, pa nastavili prema Latviji. Kako smo se približavali Rigi, ceste su postajale sve lošije – neko vrijeme smo vozili makadamom; kao da su Rusi nakon raspada SSSR-a sa sobom u Moskvu odnijeli i sav asfalt. Nakon 26 sati putovanja, konačno smo stigli do Radissona Blu, udobnog poslovnog hotela u kojem se održavala konvencija i u kojem smo odsjeli. Odmorili smo se, osvježili, pa slobodno vrijeme do večeri iskoristili za razgledavanje grada u kojem živi jednak broj stanovnika kao u Zagrebu. Djevojke u ljetnim haljinama U gradu je nekoliko prekrasno uređenih parkova, no u svakom od njih ostao je pokoji robustan spomenik socijalizmu i Oktobarskoj revoluciji, kao podsjetnik na godine provedene pod patronatom Rusije. Kao i svuda po Skandinaviji i Baltiku, ulice su ljeti prepune ljudi – i stanovnici Rige koriste svaki trenutak lijepog vremena da bi uživali u suncu. Zime su ovdje mračne, i kad pomislim da dan traje samo nekoliko sati, shvaćam da se ne bih mogao lako naviknuti. Gotovo svi restorani imaju otvorene terase, a među lagano odjevenim gostima ističu se djevojke, koje očigledno vole cvjetne uzorke, pa mi sve djeluje poput prizora iz neke priče s vilama. Ručak u bolnici Restoran Hospitalis posebno me se dojmio. U vlasništvu je latvijske udruge liječnika, a i uređen je kao bolnica. Hrana se servira u operacijskim posudama, goste tretiraju kao pacijente, a za poslugu su zadužene dugonoge konobarice odjevene kao medicinske sestre. Hrana je izvrsna, a vjerujem i zdrava – uostalom, nije red u bolnici posluživati nešto što će “pacijentima“ naštetiti. Desert je bio izvrstan – njihova pita s medom i kavom, od nekoliko slojeva tijesta i nadjeva, tradicionalna je slastica koju se ne smije propustiti, kao ni Riga Balsam, gorko-slatki liker na bazi votke. Pariz na Baltiku Prozori kuća s pastelnim pročeljima ukrašeni su cvijećem, što pridonosi čarobnoj atmosferi baltičkog ljeta. Glavnim trgom i starom gradskom jezgrom dominira secesija – više od 800 zdanja sagrađeno je u tom stilu. Taj dio grada, koji zovu Mali Pariz, pod zaštitom je UNESCO-a, a dok šećete tamošnjim ulicama, dojam je zaista kao da ste na pariškom Montmartreu, a ne na sjeveru Europe.
GORAN KARAN