Hrvatski domaćin Mekkija Torabija

Luksuzna vila s dizalom, golemim vrtom, bazenom i brojnim fontanama od stakla i mramora u elitnom dijelu Zagreba, izvana izgleda kao atraktivna crna kocka, ali pravu raskoš dizajna i ideja krije njezina unutrašnjost. Njezin vlasnik Asad Sabo Ajel, 51-godišnji veletrgovac podrijetlom iz Iraka i čovjek koji je u Zagreb doveo marokanskog iscjelitelja Mekkija Torabija , ponosan je na svoje malo remek-djelo jer, osim projekta, što je prepustio arhitektu, sve ostalo u tih 780 četvornih metara je plod njegovih zamisli.

– U tu kuću pretočio sam svu svoju ljubav prema arhitekturi – objašnjava biznismen, koji je prvi put iz Bagdada došao u Hrvatsku 1981. na studij.

– Moja velika želja bila je da se upišem na Arhitektonski fakultet u Zagrebu, ali nisam uspio, pa sam se morao zadovoljiti studijem metalurgije u Sisku za što sam dobio i stipendiju. Naravno, nisam bio presretan, ali nisam želio razočarati roditelje koji su htjeli da im sve osmero djece završe fakultete, što im se nakraju i ostvarilo: jedan moj brat je dermatolog u Osijeku, drugi živi u Njemačkoj i inženjer je tehnologije, dvije mi sestre žive u Švicarskoj – jedna je pravnica, a druga je diplomirala medicinsku biokemiju, a tri su nam sestre u Iraku – jedna je profesorica engleskog jezika, druga diplomirana ekonomistica, a treća je završila likovnu akademiju. Nakon što sam diplomirao, otišao sam na poslijediplomski studij u Ljubljanu, a potom sam se preselio u Švicarsku. U gradić Wintertur, u blizini Züricha, i počeo se baviti trgovinom.

Asad Sabo Ajel trgovao je tehničkom robom, odjećom, obućom, kuhinjskom opremom, a kad mu se posao proširio, osnovao je tvrtku za uvoz i izvoz Lion Trading Management Corporation. Najprije je uvozio iz Italije i Njemačke, potom je i sam počeo proizvoditi pa je godinu dana na Tajlandu imao tvornicu odjeće, a od 1995. središte njegove kompanije je u kineskom gradu Yiwu, nedaleko od Šangaja. Posao je proširio na opremu za gradnju – sanitarije, mramor, pločice, parkete. Neko je vrijeme dobavljao tvornicama i cijele pogone, a prije nekoliko godina počeo se baviti i nekretninama pa je tako i sebi kupio kuću u Guanzhou, četvrtom po veličini gradu u Kini.

– Iako mi u svim segmentima posao dobro ide, nisam odustao od veleprodaje odjeće i cipela za koje mi stižu narudžbe klijenata iz cijelog svijeta. Oni mi daju model kakav žele, a ja organiziram proizvodnju i prijevoz. Sve velike svjetske tvrtke i poznate dizajnerske kuće, poput Armanija i Guccija, u Kini izrađuju ono što prodaju u svojim buticima diljem svijeta i to je doista roba visoke kvalitete.

Sve to vrijeme živio je u Zagrebu i sanjao kako će jednog dana sagraditi kuću koja će biti spoj arapskog i modernog stila. No, tek je 2000. godine pronašao odgovarajuće gradilište od 2900 četvornih metara, spojeno od dvije parcele. Isprva je htio da pročelje bude bijelo, ali kad je shvatio da bi se bijela kuća bolje uklopila negdje na moru, prepustio je sinu Thaeru Bobi Ajelu, kojem je tada bilo deset godina, da odabere boju koja mu se najviše sviđa. I on ju je prebojio crnim flomasterom.

– Svidjelo mi se to što sam vidio – kaže Asad Sabo Ajel koji je odmah krenuo u potragu za crnim mramorom. – Postoje samo tri nalazišta takvog kamena u svijetu: u Švedskoj, Zimbabveu i na sjeveru Kine. Ja sam ga dopremio iz Kine, a majstori su ga postavljali godinu i pol jer je cijela kuća obložena s 550 četvornih metara crnog mramora, a sa 2000 četvornih metara crno-bijelog obložene su kupaonice, prolazi, stubišta i dijelovi vrta.

Impresivan dnevni boravak spojen je s blagovaonicom, a pomična stijena dijeli ga od golemog vrta. U tom prostoru dominiraju dvije garniture od tamnoplave kože s laserski izrađenim printom. I ona je stigla iz Kine. Tepihe je domaćin sam skicirao, a vitrine i stolovi, središnji dio krova pa čak i stube, su od posebno kaljenog stakla.

– Stubište zatvara puni krug i ono mi je zadalo najviše glavobolje. Niti jedna tvrtka u Hrvatskoj, Italiji i Kini nije mi mogla garantirati da će ga napraviti ovako kako sam želio pa sam stube dopremio iz Hong Konga.

Dvije domovine

Uz boravak, u prizemlju je kuhinja, ured Asada Sabe Ajela i mala garderoba. Na katu je šest soba i tri kupaonice. Podrum je golema “društvena prostorija” s dvjema kupaonicama, teretanom, dvjema saunama, salom za bilijar te garsonijerom za kućnu pomoćnicu. Tu je i garaža, prostorija za pranje i glačanje rublja te tunel koji vodi do vanjskog bazena. Kuća ima jedinstveni sustav podnog grijanja, ventilacije, hlađenja te vanjski i unutarnji videonadzor.

– Kad čovjek dođe u neke godine, teško mu se uspeti uz 42 stube pa dizalo ne smatram luksuzom. A i te kako mi je dobro došlo nakon operacija tumora gušterače – objašnjava Asad Sabo Ajel koji se najprije liječio u Hrvatskoj, potom u američkoj bolnici u Bangkoku, Njemačkoj te Kraljevskoj bolnici u Jordanu, ali tvrdi da mu je najviše pomogao marokanski iscjelitelj Mekki Torabi. Slučajno je u novinama u Dubaiju pročitao napis o njegovim uspjesima u liječenju i najtežih bolesti pa ga je potražio u Maroku. Kod njega je ostao na tretmanima dvadeset dana. Za to vrijeme su se zbližili i postali prijatelji pa je Asad Sabo Ajel popustio navalama svojih hrvatskih prijatelja i doveo Marokanca čudesnih ruku u Zagreb, gdje mu je za svakog dolaska i domaćin.

– A četvrtog dana mog boravka u Casablanci, 2007., sam upoznao svoju drugu suprugu, Meriem, tada 22-godišnju studenticu ekonomije koja se bavila manekenstvom. Odmah smo se zbližili, a prije dvije i pol godine doselila se u Hrvatsku i već jako dobro govori hrvatski. U odličnim je odnosima i s mojom prvom suprugom Snježanom, od koje sam se razveo prije četiri godine, ali ostali smo u izuzetno dobrim odnosima i bez problema se dogovorili da će sin ostati živjeti sa mnom, a naša kći Sara, koja je ove godine maturantica, s njom. Kako sam često na putu, Snježana se tada brine o oboje djece, a u svakom trenutku spremna je pomoći i Meriem. Zagreb je u svakom slučaju postao moj dom, a Hrvatska moja druga domovina i tu namjeravam ostati do kraja života. Uživajući u domu koji sam uredio po svom ukusu i u kojem me vrlo često posjećuju brojni prijatelji iz cijelog svijeta.

Snježana Dragojević Harapin