Hrvatski glumci uživali u Kolumbiji

Boca s kisikom bila je ključni rekvizit iza pozornice velikog teatra “Jorge E. Gaitan” u središtu Bogote, gdje je ansambl zagrebačkog kazališta “Gavella” od 22. do 29. travnja gostovao s predstavom “Kaligula” u režiji Tomaža Pandura . Kako se kolumbijska prijestolnica nalazi na 2640 metara nadmorske visine, većina Europljana pri malo jačim naporima brzo ostaje bez daha, pa su doze čistog kisika pomagale glumcima da ne kolabiraju na sceni izvodeći akrobacije u predstavi.

“Kaligula”, koprodukcija slovenskog Pandur Teatra i “Gavelle”, bila je među najvećim hitovima 12. međunarodne kazališne smotre Festival Iberoamericano de Teatro de Bogota.

Taj bijenalni festival svojevrsna je kazališna olimpijada jer izbornici pozivaju samo najbolje predstave i najveća imena suvremenog teatra. U dva tjedna, koliko traje, kazališne družine iz osamdesetak država pretvaraju Bogotu u najveću pozornicu na svijetu. Svakog se dana u kazalištima i na ulicama velegrada od gotovo osam milijuna stanovnika izvodi tucet vrhunskih predstava, a kad se svjetla pozornice ugase, u festivalskim šatorima uz ritmove salse počinje luda zabava do zore.

Potpredsjednik u publici U kazalištu “Jorge E. Gaitan”, koje prima 1700 gledatelja i najveće je u Bogoti, zagrebački su glumci pet puta izvodili “Kaligulu” i sve su predstave bile rasprodane do posljednjeg sjedala. Na prvu izvedbu nenajavljeno je došao i kolumbijski potpredsjednik Francisco Santos s nekoliko članova kolumbijske vlade, što je izazvalo neopisiv kaos jer su kazalište u hipu opkolili teško naoružani vojnici. Redovi na blagajnama, preprodavači karata i gužve na ulazu u kazalište uoči “Gavellinih” predstava – sve je to više podsjećalo na atmosferu koja obično vlada prije rock-koncerata.

No, Tomaž Pandur u Bogoti uživa status uobičajen za rock-zvijezde, što se vidjelo i na konferenciji za tisak, gdje se tridesetak novinara s kamerama i fotoaparatima grčevito pokušavalo probiti do slavnog slovenskog redatelja. Kad je nakon prve predstave prepuno gledalište ustrajnim, zaglušujućim ovacijama nagradilo izvođače, Tomažu Panduru potekle su suze niz obraze. Iako je na festival u Bogoti dolazio mnogo puta s različitim predstavama i glumačkim ansamblima, oduševljenje s kojim su Kolumbijci pozdravili “Kaligulu” ganulo ga je do dna duše.

– Ova fantastična publika ponovno me uvjerila kolika je moć kazališta – kaže Tomaž Pandur. – Ljudi ovdje dolaze na predstave kao u crkvu. Jedna grupa šamana, Indijanaca iz unutrašnjosti Kolumbije, godinama putuje na svaku moju predstavu: 14 dana prije kreću pješice s brda na kojem žive i spuštaju se polako prema Bogoti. Oni moje predstave ne doživljavaju kao umjetnost, nego kao obrede neba i zemlje. To su ljudi druge kulture, drugih shvaćanja, ali su u mojim predstavama prepoznali nešto što nam je zajedničko.

Livio Badurina , prvak zagrebačkog HNK i nositelj glavne uloge u “Kaliguli”, s Pandurovim je predstavama već šest puta gostovao u Južnoj Americi i dobro poznaje latinoameričku kazališnu publiku, ali i njega je iznenadio posljednji uspjeh.

– Neprocjenjivo je iskustvo vidjeti kako se mirno i tiho gledalište nakon predstave prolama kao tribine na koridi – kaže Livio Badurina. – Doživjeli smo magičan trenutak u kojem se otkriva smisao kazališne umjetnosti.

Osim po temperamentnoj publici, zagrebački će glumci i po atrakcijama pamtiti grad koji su turisti donedavno izbjegavali zbog silnih ubojstava, otmica i eksplozija podmetnutih bombi. Ulice Bogote danas su sigurnije, na svakom su uglu do zuba naoružani vojnici, policajci i zaštitari koji čuvaju red i mir, ali se turiste i dalje upozorava da izbjegavaju južne, siromašne dijelove grada. No, glumac Sven Medvešek i njegov mladi kolega Filip Križan nisu se dali zastrašiti pa su unajmili bicikle i u četiri sata obišli cijelu Bogotu. Filipu Križanu guma na biciklu pukla je baš u jednoj od ozloglašenih južnih četvrti.

– Ušli smo kod nekog automehaničara gdje je cijela obitelj na malom crno-bijelom televizoru, na kojem je preskakala slika, gledala telenovelu – opisuje Filip Križan. – Uletjeli smo im u pogrešno vrijeme, ali su nam pristali popraviti gumu.

Filip Križan je stanovnike Bogote doživio kao vrlo ugodne i srdačne ljude, baš kao i Sven Medvešek, iako mu je netko iz sobe hotela Tequendama, jednog od najboljih u Bogoti, ukrao fotoaparat.

– Ti ljudi su veoma topli, kad ih pogledaš u oči, vidiš im dušu – tvrdi Sven Medvešek. – U velikim gradovima ljudi se više i ne gledaju, a kamoli da se pozdravljaju. U Bogoti mi se činilo da me svatko koga pogledam, na neki način pozdravlja.

Muzej zlata Hrvoja Klobučara policija je na ulici nekoliko puta zaustavljala i pregledavala mu naprtnjaču, no glumcu to nije pokvarilo užitak šetnje gradom. Svidjela mu se La Candelaria, stara, kolonijalna četvrt Bogote sa živopisnim kućama i restorančićima u kojima je kušao lokalno vino. Budući da je Kolumbija poznata i po smaragdima, a u Bogoti ih se može naći po pristupačnim cijenama, svojoj je zaručnici, glumici Heleni Minić , kupio dva mala zelena dragulja koji simboliziraju zdravlje, životnu radost i sreću u ljubavi.

Nešto lokalnog nakita, primjerice zgodne ogrlice od sušenog tropskog voća, kupila je i Dijana Vidušin , koja je nakon obilaska kulturnih znamenitosti Bogote našla vremena i za provod u disku u obližnjem gradiću Chia, kamo su je poveli kolege iz Makedonije.

– Nikad u životu nisam vidjela kičastije uređen prostor niti toliko fenomenalnih plesača salse – prepričava Dijana Vidušin, koja je dan nakon povratka iz Bogote otputovala u Prag, na projekciju filma ”Ljubavni život domobrana”, što ga je lani snimila s redateljem Pavom Marinkovićem.

Livija Badurinu u Bogoti je fascinirao Museo del Oro, muzej zlata u kojem je pohranjeno 33.000 zlatnih umjetnina, nakita i uporabnih predmeta iz pretkolumbijskog razdoblja. Fotografije što ih je snimio u tom muzeju, pravom Eldoradu, priložit će u svoj multimedijalni dnevnik koji vodi već šest godina.

– Bit će to mala, intimna priča o kolumbijskom i ovom našem, kazališnom zlatu, jer i zlato i kazalište su darovi bogovima – kaže Livio Badurina.

Darko Stazić , ravnatelj “Gavelle”, boravak u Bogoti iskoristio je i za preliminarne dogovore o nekim novim gostovanjima te nastavku suradnje s Tomažom Pandurom.

– S Pandurom za iduću godinu dogovaramo novu, još širu koprodukciju u kojoj bi bili “Gavella”, HNK te neki domaći i inozemni festivali – najavljuje Darko Stazić. – Možda će nas s tom novom koprodukcijom ponovno pozvati u Bogotu, a tome se svi toplo nadamo.

Nevio Pintar