Naša kolumnistica od prvog broja, ugledna novinarka Magda Weltrusky, koja je u rubrici Neka ostane među nama u protekla 774 broja Glorije odgovorila na više od tri tisuće pisama čitatelja, odlučila je ‘zatvoriti’ svoju pisaću mašinu i početi živjeti zaista kao umirovljenica. I baka.
Tom odlukom, koju nisu uspjela pokolebati nikakva uvjeravanja da je unatoč visokoj dobi njezin duh i te kako mlad, te da su njezini savjeti i poticaji na razmišljanje još veoma traženi, ona zatvara jedno poglavlje hrvatskog novinarstva. Naime, Magda Weltrusky je više od četiri desetljeća bila ‘medijska psihologinja’: najprije s rubrikom Povjerljivo u časopisu Svijet u kojemu je počela njezina novinarska karijera i gdje je dočekala mirovinu, a nakon toga s rubrikom Neka ostane među nama u novopokrenutoj Gloriji.
U prvim brojevima, u veljači i ožujku 1994., mnoga pisma bavila su se problemima koje je potaknulo to ratno doba (smijemo li, okruženi smrtima naših najmilijih, biti toliko živi i žudjeti jedno za drugim, hoće li supruga ostati uz mene sad kad sam postao invalid Domovinskog rata), no ljudi su uglavnom tražili (i uvijek traže) pomoć za izlaz iz slijepe ulice ljubavi u kojoj su se našli. Zaljubljena u oženjenog, zaslijepljena ljubomorom, što nakon muževa priznanja da ima ljubavnicu, nemoćna da se odupre muškarcu za kojeg zna da nije za nju, on ne može prihvatiti ženu ‘s prošlošću’ – samo su neke od bezbrojnih varijacija složenih muško-ženskih odnosa na koje je Magda Weltrusky, po struci povjesničarka umjetnosti, odgovarala mudro, suosjećajno i duhovito.
– Nikad nisam umišljala da mogu zamijeniti stručnjake – psihologe, seksologe ili psihijatre. Vjerujem da je većina čitatelja najviše pomogla sama sebi time što je svoj problem ispisala na papir i tako ga izbacila iz sebe – objasnila je Magda Weltrusky, čiji bi se stav prema životu i ljubavi – dvjema stvarima koje se kod mnogih tako isprepletu da jedna ubija drugu – najbolje opisao rečenicama iz jednog njezinog odgovora:
‘Sanjari se srcem, a živi mozgom. Prvo je nesvjesno, a drugo svjesno. Za prvo nismo ni pred kime odgovorni, a za drugo jesmo’.
Magdinu kolumnu možete pročitati i ovdje.