Slavna stilistica, i žena s bogatim životnim iskustvom, u ovom broju Glorije govori o posebnom govoru kojim se služe svi koji vole - govoru tijela

I gestom iskazujte ljubav

Kažu da postoji stotina načina da se nekom iskaže ljubav, da mu se da do znanja da je on momentalno u fokusu našeg promatranja, da mu želimo reći da smo “samo njega čekali” i da je on onaj “o kojem maštamo”. Dabome, to iskazivanje ljubavi ne mora se odnositi samo na ljubavne izričaje, već i na one prijateljske, roditeljske ili samo tek na simpatije pa ma kakve one bile. Oni koji proučavaju fenomen osvajanja i iskazivanja ljubavi, kažu da samo treba obratiti pozornost na – gestolgiju. To je jednostavno proučavanje gesta. Gestologija objašnjava naše držanje, tikove i mimiku. Za onoga koga to pobliže zanima, odmah valja reći da je to široko polje djelovanja. I danju i noću, u svakom trenutku, na svakome mjestu, šalju se tajne poruke koje se kriju iza naših hotimičnih ili nehotičnih gesta.

Æena, na primjer, nema potrebe muškarcu koji joj se sviđa to reći riječima. Jer, riječi nam teško izlaze iz grla. Dovoljan je samo jedan njezin pogled. Neki put je, pak, dovoljno pažnju obratiti na boju glasa. Ne jednom se zna čuti – kako se neka cura “krevelji” kad vidi onoga na koga je bacila oko, ili, pak, da se pretvara i ne govori prirodno kad se nađe u blizini onoga tko joj se sviđa. Ja znam da je takvo ponašanje moguće, jer sam i sama bila svjedokom mnogih takvih “kreveljenja”, a ponekad se i sama tako ponašala. To su svjesne reakcije, koje činimo s namjerom, no neki put nam nešto pobjegne i onda kad to ne želimo, kad nas to izdaje.

Recite, na primjer, nekome da njegovo tijelo upravo pobija ono što on govori, pa ćete vidjeti kako se uzruja, dabome ako ste pogodili. S tim se pozabavila i znanost, ističući da se geste mogu podijeliti na četiri vrste: uro- đene, stečene, naučene ili naslijeđene. Znanstvenici su do toga došli opet eksperimentirajući. Dokazivali, vrlo uspješno, da često i radimo neke pokrete kojih ili nismo svjesni ili to sve radimo s nekim ciljem. Navode se čak i primjeri. Oni u, recimo, prekriženim rukama, već prema tome je li vam lijeva ili desna ruka gore, iščitavaju ono na što običan čovjek i ne obraća pozornost. Kažu dalje da, ako pokušate promijeniti uobičajeni način na koji to radite, sami ćete se začuditi što se zbiva. Imate osjećaj kao da ruke nisu vaše. Mnoge od svojih pokreta smo usvojili učenjem ili oni potječu iz norme ponašanja sredine u kojoj smo rođeni. Svuda u svijetu, najjednostavnije sredstvo komunikacije je još govor tijela.

Ukršteni prsti, kažu, otkrivaju frustraciju ili neprijateljstvo. Ima još nekoliko detalja koji otkrivaju mnogo toga o osobi koju promatramo. Ruke mogu biti s ukrštenim prstima, ali ovisi o tome u kom su položaju – jesu li postavljene u visini lica, na stolu, ili na koljenima. Znanstvenici ističu da što su ruke bliže licu, raspoloženje osobe je negativnije, ona je nepovjerljiva prema onome što joj se govori. »im su ruke niže, ta je osoba mirnija.

Palac ruke predstavlja snagu karaktera. Mnogo je onih koji se u razgovoru igraju s palcima, osobito kad stave ruke u džep. I tu postoji cijela teorija. Ako ih se stavi u zadnje džepove, te osobe imaju želju za dominacijom, a u prednjim, osobito one ženskog spola, hoće naglasiti da je ona ta koja komandira.

Kimanje glave znači da na nešto pristajemo, i tako je skoro u svim zemljama svijeta. Osim u Indiji, gdje to znači obrnuto – ne. Neke od gesta kao da smo “posudili” od životinja. Ako netko ima otvorena usta i pokazuje zube, to nije ništa drugo nego napadački izraz vuka, ili bilo koje druge životinje spremne na napad. Podizanje ramena znači – ja ne razumijem – i odvija se u tri nivoa. Ruke se pružaju s otvorenim šakama, ramena se podignu, a za njima i obrve.

No, pritom valja još nešto reći. Kao što postoje mnogi jezici, ni jezik gesta nije jedinstven. Svaka zemlja ima poneki svoj specifičan izraz. U Francuskoj, na primjer, kad se palcem i kažiprstom napravi krug, to znači nula, u Japanu novac, u mnogim zemljama Mediterana muškarac koji je sklon svom spolu. Samo na ovome primjeru može se vidjeti koliko je važno poznavanje lokalnog smisla pojedinih gesta kako bi se izbjegla pogrešna tumačenja.

Kad se netko češka po glavi, to se može tumačiti da ga svrbi glava, ali i kao neizvjesnost, zaboravnost. Kad netko češka potiljak, postoji pretpostavka da laže, ili je frustriran. Međutim, ako gleda dolje, može značiti da ga umarate. Dakle, oprez!

Kad osoba prebaci nogu preko noge i prekriži stopala rezervirana je i veoma stidljiva. Prst u ustima odaje nervoznu osobu. Osoba traži sigurnost koju je imala kao dijete. Jer, dijete da bi vratilo sigurnost, sisa palac. Prekrižene i ruke i noge odaju spremnost na svađu, a osoba koja tako sjedi prekoputa vas želi da joj kažete što mislite i želite jer ne voli neriješene situacije.

U jeziku gesta prekrižene ruke igraju ulogu zaštite. Jedna ruka opuštena niz tijelo, a druga savijena – znači obranu. Ova poza je najčešća kod mladih djevojaka na zabavama, prijemima gdje ima mnogo ljudi koji se još ne poznaju. Podsjeća na vrijeme kad smo se držali za očevu ili majčinu ruku da bismo bili sigurniji. Pokušajte sve da vaš sugovornik opusti ruke. Ako u tome uspijete, on će biti raspoloženiji za društvo i razgovor. Prof. dr. Sigmund Freud na temelju proučavanja gesta svojih pacijenata zaključivao bi “kako stvari s njima stoje”.

Tako je shvatio što se zbiva s jednim pacijentom koji je tvrdio da je njegov brak, u kojem je bio tek četiri mjeseca – idealan. Dok je to govorio, stalno je skidao i stavljao vjenčani prsten na ruku. Freud nije bio nimalo iznenađen kad je nekoliko mjeseci kasnije saznao da je taj, toliko hvaljeni brak, već propao. Nije, doduše, komentirao na temelju čega je to zaključio, ali sve je govorilo da je nervoza bila razlogom koji je prilično čvrsto govorio tome u prilog.

Dobar znalac gesta uvijek zna povezati geste i riječi. A Freud je bio majstor “čitanja” gesti, ali i njihovog povezivanja s riječima. On je također znao da je osoba koja je obrazovana, čiji je rječnik bogatiji, i što je na višem društvenom položaju, manje se služi gestama. Ima još jedan vrlo važan gestovni govor – govor gluhonijemih ljudi. Pošto su moji roditelji bili gluhonijemi, shvatila sam što je, zapravo, pravi gestovni govor. Svaka gesta je jedna rečenica, a slova su na jednoj ruci. Taj govor sam naučila već kao dijete, i on se lakše nauči od običnog govora.

Meni je u životu taj govor dobro došao. Prvo jer mi je olakšao komunikaciju s roditeljima, a potom jer mi je pomagao i inače u životu – i s drugim gluhonijemim ljudima među kojima postoji neka neraskidiva veza ma gdje bili i ma odakle dolazili. Jednom prilikom, kad sam prvi put došla u Ameriku, bila sam “tanka na novcima”. Na ulici u središtu New Yorka ugledala sam dva gospodina kako razgovaraju gestama. Odmah sam im pristupila i predstavila se. Rekla sam im odakle sam, čija sam i kako sam naučila taj govor rukama. To je bilo dovoljno da me pozovu u svoj klub koji je imao i restoran. Ondje sam skoro dva mjeseca svaki dan badava ručala. Gluhonijemi ljudi drže jedan do drugoga. I mi smo u Zagrebu ugošćavali mnoge koji bi se zatekli bez novca kao i ja u New Yorku.

Moja djeca isto dobro govore gestama, jer su moji roditelji uvijek bili sa mnom, a ja sam naučila i svoje unuke tom govoru. Uvijek u šali kažem da je to moj osmi jezik koji govorim. Još je nešto važno što najviše posjeduju žene – intuicija. Iako je teško reći kad se ona i zašto javlja, ali da je kod žena razvijena, to je neosporno. Za nju nema pravila, javlja se i kod pametnih, i kod onih koji su to manje, i kod ružnih i kod lijepih. I zar se onda može oboriti moja teza da žena sve može, samo ako hoće. Kad progovori njezino tijelo, kad se zaiskre oči, kad mahne rukom ili kad prekriži noge, nema muškarca koji iz svega toga neće iščitati ono što želi. A zna se što muškarac želi.

16. prosinac 2025 01:19