Supruga Igora Vorija, kapetana rukometne reprezentacije, u intervjuu za Gloriju priznala je da jednako kao i on priželjkuje medalju sa Svjetskog prvenstva u Dohi te otkriva kako su selidbe tijekom njihovih 15 zajedničkih godina – od Italije i Španjolske do Njemačke i Francuske – obogatile i njen život, u kojem su na prvom mjestu sin Petar i kći Nika.
Vaš suprug igra na poziciji koja je na udaru protivnika: kako se s tim nosite?
– Naviknula sam se da pivot dobiva najviše batina. Rukomet je takav sport, Igoru su batine u opisu radnog mjesta. Zato uvijek govorim da je sve dobro dok nije na podu. Nakon dvanaest godina, koliko on nastupa za reprezentaciju, mogu odmah procijeniti trebam li se zabrinuti ili ne.
Kad ste upoznali Igora, jeste li uopće očekivali da ćete zbog njegovog rukometa živjeti u Italiji, Španjolskoj, Njemačkoj i Francuskoj?
– Ni najmanje. Tada mu je bilo 20 godina i više je sjedio na klupi svog kluba Zagreb nego što je igrao. Čak je pomišljao ostaviti rukomet. Onda ga je otkrio Lino Červar i povukao za sobom u Italiju. Nakon toga je sve krenulo.
Razgovarala Tanja Vučičević
Kako je život u različitim kulturama utjecao na njen stil života, slaže li se sa svekrvom i kako izgleda tipični dan supruge vrhunskog sportaša pročitajte u novom broju Glorije!
Related content