Igra skrivača

Imam veliki problem. Oboje imamo 22 godine. Studenti smo. Kaže da smo samo prijatelji, ali mi je stalno za petama, traži me kad me ne vidi, a kad me nađe, postaje nervozan i obasipa me čudnim sumnjama. Istodobno tvrdi da je zaljubljen u drugu i objašnjava mi kako on i ja nikada nećemo prijeći granicu koja dijeli prijateljstvo od ljubavi. Lijep je kao Adonis, privlačan, moj tip muškarca. Ali kad ne znam što misli. Mediteranski tip, ali plah, kao da me se boji. Kojeg me se vraga boji? Draška me ta igra skrivača, no nejasno mi je zašto to čini. Kad bi me samo malo bolje pogledao, u mojim očima bi mogao pročitati kako pristajem na sve i bez te besmislene igre. Igra skrivača

Evo priče o iskonskoj ženi kojoj ništa ne ostaje skriveno, i muškarcu koji kaska za njom. Vjerojatno još premlad, a vi s toliko godina to više niste. On bi nešto htio, ali ne zna kako, možda vas voli, ali sve radi da vas u to razuvjeri, govori o imaginarnoj granici o kojoj ništa ne zna, za razliku od vas koji znate da se može vrlo lako prekoračiti. On je sumnjičavi mužjak, a vi ste praktična ženska, stoga ovaj “slučaj” možete riješiti samo vi: prisiliti ga da vas pogleda u oči. A to se može samo izbliza, za što je najpreporučljiviji zagrljaj. To moderna Eva nije zaboravila od svoje praprapramajke u lijepom vrtu punom jabuka kad je dragi Bog na trenutak bio rastresen. Jest da plaća do danas, ali se isplati ako se vaš Adam probudi iz svog pubertetskog sna. Valjda hoće!