Ivan Leo Lemo: Da imam novca sagradio bih kazalište

Jeste li dosad više učili na tuđim ili vlastitim pogreškama? – Najvažnija lekcija bila mi je spoznaja da ne postoje pogreške, ni moje ni tuđe, već samo prilike za učenje.

Biste li voljeli biti među prvim turistima u svemiru? – Istina je da sam fasciniran svemirom, no za putovanje bih radije koristio neku drevnu tehniku kojom svijest može izaći iz tijela i putovati. Koje vaše osobine otkrivaju dalmatinsko podrijetlo? – Iskompleksiranost, brbljavost i svadljivost. No, trudim ih se riješiti. Ljudi se moraju otarasiti sitnih seoskih, regionalnih ili nacionalnih identifikacija i sjetiti se svog božanskog podrijetla. Koliko truda ulažete u svoj izgled? – Više nego što bih trebao. Kad ste u životu bili najsretniji? – Kad sam bio u Indiji.

Čega se smrtno bojite? – Strah počinje tamo gdje ljubav staje. Borba sa strahom je naše “biti ili ne biti”. Dakle, trudim se ne bojati ničeg, ali često se bojim svega.

Kad obično “prekardašite” u jelu i piću? – Nakon probi u kazalištu kad moje prijateljice scenografkinja Vesna Režić i kostimografkinja Mirjana Zagorec prirede pravi vegetarijanski obrok: skuhaju grah, umijese domaći kruh i naprave kolač od naranče bez jaja. Od čega vam lako skoči tlak? – Od nepravde.

Čije vas kritike najviše pogađaju? – Kazališnih kritičara. Iako obično kažem da me nisu ni takle. Na što biste potrošili veću svotu novaca? – Sagradio bih kazalište.

Biste li radije sudjelovali u showu u kojem se traži pjevački ili plesački dar? – Rado i često pjevam. A mislim da u sebi imam i dovoljno ekshibicionizma za takvo što. Kad ste se zadnji put zacrvenjeli od nelagode? – Nedavno, pred mojom producenticom, prijateljicom i glumicom Ecijom Ojdanić, jer nisam poštovao rokove oko predstave “Harem”, koju radimo po memoarima haremskih djevojaka, u kojoj glume, plešu i pjevaju Ecija Ojdanić, Barbara Nola, Iva Mihalić i Nera Stipičević u kazalištu Moruzgva.

Kako se izvlačite iz neugodnih situacija? – U kazalištu se trudim riješiti ih što prije i što pravednije, a inače zabijem glavu u pijesak i isključim mobitel. Uz kakve se filmove najbolje opuštate? – Uz filmove jednog i jedinog Pedra Almodovara. Kako bi izgledao vaš idealan dan? – Cjelodnevna proba u kazalištu uz entuzijazam i inspiraciju.

Vode li vas u životu emocije ili razum? – Pokušavam imati duhovno vodstvo, a ono nadilazi i emocije i razum.

Što sanjate? – Kad radim predstavu, često sanjam redateljske noćne more u kojima sve kasni, a kad ne režiram, najčešće sanjam veliku pješčanu obalu.

Kakvi ste kad ste zaljubljeni? – Zaigran.

Koliko je trajala vaša najdulja veza? – S obzirom da uračunavam i reinkarnacije, vjerojatno nekoliko života. Kakve vas osobe odbijaju? – Suosjećam s ljudima koji znaju da ne znaju, sprijateljujem se s ljudima koji znaju, a misle da ne znaju, a odbijaju me osobe koje ne znaju, a misle da znaju. Iako sam i sam ponekad baš takav.

Što ne možete oprostiti? – Nadam se da bih mogao sve oprostiti – drugima. Sebi opraštam sporije i teže.

Dolores Tolić