Je li bilo lažno?

Razvedena sam, majka djevojčice u pubertetu. Nakon razvoda nisam htjela prihvatiti udvaranja koja su se temeljila na tjelesnoj privlačnosti, nego sam tražila nešto dublje i emotivnije. Jednim slučajnim susretom započela sam vezu sa slobodnim muškarcem sličnih godina. Svoju ljubav dokazivao je svakodnevnim SMS porukama, čestim dolascima u moj grad, dugim šetnjama i ugodnim razgovorima. Da je zaljubljen u mene, doznala sam od njegovih prijatelja koji su govorili da nikad nije bio sretniji. Sretna sam bila i ja. Poslije nekoliko mjeseci naše veze postao je nervozan, prorijedio je svoje dolaske i SMS poruke. Ja sam bila ta koja je prva pozivala, tražeći objašnjenje što se događa. Svoje postupke je objašnjavao poslovnom zauzetošću (nije bio u stalnom radnom odnosu), da je tek počeo raditi. Prođe i mjesec dana, a da se ne vidimo. Poslije susreta s njim osjećam se prazno jer vidim da nije više kao prije i sve se završi njegovom tvrdnjom da se nisu njegovi osjećaji promijenili, samo da se promijenio ritam života, drugačiji je jer sada radi. Mogu li vjerovati njegovim riječima? Čekanje

Jedna latinska poslovica kaže da nisu potrebne riječi ondje gdje su prisutne činjenice. Treba, dakle, dokučiti jesu li u vašoj vezi prisutne riječi ili činjenice. Pokušajte zamisliti da je sve ono što vam je rekao istina, zatim čekajte kako će se dalje ponašati. Loš je znak da se poslije susreta s njim osjećate praznom jer više nije kao što je bilo prije, zato budite oprezni da ne biste morali trpjeti. Možda se doista promjenom ritma njegovog života promijenilo mnogo toga, ali ne i njegovi osjećaji. Jer, teže je prikrivati osjećaje koje imamo nego glumiti osjećaje koje nemamo. Stoga pričekajte i budite strpljivi. Rastanak je uvijek bolan, ali zna biti i koristan ako je sve prije njega bilo lažno.

Malinovo drvo

Navršila sam 30 godina, a nemam muškarca. Prije ovog kojeg čekam, prošla su trojica. Nema smisla ni spominjati ih, prošli su kao magla, nisam čak ni tugovala. Iako sam ih voljela. Zašto sam ih uopće voljela? Dogodi ti se da pogriješiš jednom, drugi, pa čak i treći put. Jest ljudski, ali je tužno. Oko mene je sve crno. Tužna sam, depresivna, utučena, ne vidim ništa lijepoga u životu, sve mi se čini mračno. Kako da iziđem iz magle, iako mi govore da imam tijelo Venere i oči zelene poput sirene? Što da počnem s njima kad me pritišće kamen razočaranja i tuge? Crno, crno, crno…

Život je kao nebo: danas je vedro, sutra oblačno, prekosutra mračno. Dođu u njemu trenuci krajnjeg nezadovoljstva, ništa nije lijepo, sve je ružno, ništa nije dobro, sve je loše, oko nas trulež, beznadnost, jad, kao da ga je ovila crna magla. Posvađani smo sa sobom i s drugima. Jedna stara kineska poslovica kaže: “Ako si nezadovoljan svime oko sebe, evo mudrosti Zena: otkriti u smeću ljepotu malinova drveta. Velika je radost vidjeti svijet u hrpi smeća!” Nije li to čarobno? Jer kad prođe magla lošeg druženja sa životom, počne se drugačije gledati: ljepotu u ružnome, malinovo drvo u smeću i beznađu. Više nisu važna ona trojica koja su prohujala kroz vaš život, koliko je važan onaj četvrti koji će sigurno doći, jer trideset vam je godina tek! Razderite maglu oko sebe da u vaš život uđe svjetlo. Neće to biti preteško nekome s tijelom Venere i očima sirene.