Jesu li centimetri bitni?

Udajem se da se udam. Možda će vam se činiti neobičnim, ružnim i prljavim, ali me odjednom obuzeo strah da ako se sad ne udam kad mi je 35 godina, ostat ću “stara cura”. To je još nešto što izaziva podsmijehe moje okoline, a ja to ne bih mogla dugo podnositi. Možda se ne bih trebala osvrtati na to, ali i ja sam dio sredine u kojoj sam odrastala. Muškarac koji me voli spreman se oženiti mnome. Ja nisam baš očarana njime, ali on je ipak dobra prilika: pošten je, vrijedan, nije neki ljepotan, i sad nešto što mi posebno smeta – niži je od mene. Premda “centimetri ne bi trebali biti važni”, meni smetaju. Začudo, ono što je meni grozno, njemu uopće ne smeta. Čak zna citirati staru izreku – da se “špirit čuva u malim bocama”. Imala sam nekoliko mladića, ali su me svi ostavili baš zbog moje visine. Možda je ružno to što radim i što varam čovjeka kojemu ću biti žena, ali ne bih mogla podnijeti da oko sebe vidim sve svoje prijateljice kako su se udale i sretne su, a ja da ostanem kao neko drvo bez lišća usred pustoši. Peče me savjest jer radim to što radim, ali ću nastojati da mu budem dobra žena, jer on je dobar čovjek i to zaslužuje. Radim li dobro? Da ne ostanem sama

Odgovor pročitajte u Magdinoj kolumni.