Za dvadesetak dana Antonija Stupar Jurkin, 27-godišnja voditeljica TV emisije Exkluziv, i njezin suprug, zagrebački poduzetnik Ivan Jurkin, proslavit će prvu godišnjicu braka. Taj važan trenutak proslavit će intimnom večerom u restoranu jer zbog posla Antonija neće stići pripraviti nešto posebno za svog supruga, a nije red da im za tu večer kuha njezina mama iako im je ona inače “glavna” kuharica. – Budući da sam na RTL-u svaki dan, osim subote, od podneva do sedam na večer, moja nas mama, koja živi u blizini, doslovce spašava svojim jelima s “produženim vijekom trajanja”, poput sarme ili punjene paprike. Njoj je važno da svaki dan jedemo nešto toplo, a i nama to godi – priznaje voditeljica čiji bi manekenski izgled mogao zavarati, no njezini ukućani i prijatelji znaju da se za stolom ne “štedi” te da voli jesti baš sve.
– Moja mama je odlična kuharica – dodaje Antonija Stupar Jurkin. – Odrasla sam u Odri, predgrađu Zagreba u kojem se donedavna živjelo zdravo kao na selu: jelo se ono što je raslo na vrtu, a meso se kupovalo kod mesara iz susjedstva. Nema ništa bolje od domaće goveđe ili pileće juhice, žganaca s bijelom kavom, “pohanaca” od pilećih prsica i rizi-bizija, cušpajza s malo suhog mesa koje im daje poseban “šmek” ili zimi krvavica s kiselim zeljem i restanim krumpirom. Mama me razmazila svim tim običnim jelima koja sprema na “svoj” način, a ja sve to nastojim naučiti kako bih od svog supruga, i jednog dana od svoje djece, dobivala komplimente kao što ona cijeli život dobiva od mene.
Losos i prepečeni tost
Mamina kuhinja “pratila” ju je i kad je nakon mature otišla u Milano, gdje je tri godine radila kao manekenka, snimajući kataloge i reklame. Kao i njezine tri cimerice po cijele je dane jurila po gradu, a kad bi se navečer, mrtva umorna, vratila u zajednički stan, “umirala” bi od gladi. Malo-pomalo, prizivajući sjećanja na ono što je vidjela u maminoj kuhinji, shvatila je da i sama, zapravo, zna mnogo toga pripraviti. – S vremenom sam mnogo toga svladala, a posebno se ponosim pjenicom od lososa koju moji gosti vole posluženu s prepečenim tostom. Žao mi je samo što ne znam peći kolače. Zavidim svima koji znaju napraviti dobru “mađaricu”, koja je meni još nedostižan san. A kad Ivan i ja poželimo pojesti dobru ribu, odemo u restoran. Moj omiljeni specijalitet je kraljevska grdobina u umaku od šafrana, koju sam prvi put kušala u restoranu Čiho, gdje su me, također, oduševile blatske klašune i kolač od smokava.
Snježana Dragojević Harapin