Nije tajna da modni kreatori vole raditi i za kazalište! Tako je, primjerice, modni velikan Christian Lacroix realizirao kostimografska rješenja za više od dvadeset kazališnih projekata, a Karl Lagerfeld obožava dizajnirati kostime za teatar kao što je to primjerice učinio za milansku La Scalu, piše Slobodna Dalmacija.
I ostali kraljevi mode okušali su se u svijetu teatra ili su pak iz svijeta kazališta crpili inspiraciju za svoje modne kreacije poput Yves Saint Laurenta . Izlet iz mode u svijet kazališne kostimografije i obrnuto nije neobičan, a ovih dana ponajbolji je hrvatski modni dizajner Juraj Zigman ušao je u svijet kazališnih krojačnica riječkog HNK Ivana pl. Zajca.
Naime, upravo je taj mladi dizajner već sjajne i impresivne karijere, kojega mediji često vole uspoređivati upravo s Cristianom Lacroixom, kostimograf opere za velike i male “Šuma Striborova” čija je praizvedba u riječkom HNK Ivana pl. Zajca u srijedu, 13. travnja 2011.godine.
O danoj mu i ukazanoj prilici Juraj Zigman, koji je završio prestižan talijanski fakultet „Instituto Europeo di Design IED“ u Milanu, kaže:
– Uvijek sam svoje kolekcije na modnim revijama predstavljao na pomalo teatralan način. Htio sam im tako dodati još jednu dimenziju. Radio sam, primjerice, modne revije koje su scenski bile vrlo zanimljive, netipične, s motorima i bubnjevima na pisti. Uključivanje kazališnog segmenta u svijet mode oduvijek me zanimalo. Ljudi oko mene to su primjećivali i često mi govorili: “Mjesto ti je u kazalištu. Tamo možeš puno više dati te pokazati sve što možeš i znaš.” I uistinu, u modi si limitiran „modom“, a iz mojeg se stvaralaštva, mislim, vidi da želim više od toga. Stoga, čim mi je bio ponuđen posao kostimografa za Šumu Striborovu, bez razmišljanja odgovorio sam : “Da, radit ću!” Neizmjerno sam sretan što mi se pružila prilika i opravdat ću je!
Bez sumnje, Zigmanovi će kostimi za “Šumu Striborovu” biti neobično maštoviti. Prema njegovim riječima najatraktivniji i najzanimljiviji svakako će bit kostim riječke mezzosporanistice Kristine Kolar koja interpretira lik Snahe.
– Ona će se iz kostima zmije, dugog čak deset metara, pretvoriti u ženu koja, rekao bih, želi postati diva. Njezini kostimi bit će pravi fashion. I bit će jedini u predstavi koji će pokazati moju prepoznatljivu modnu estetiku – govori Zigman, kojemu je najveći izazov predstavljalo, priznaje, osmisliti kostime za muški i ženski zbor koji, pak, moraju funkcionirati poput cjeline.
A s time se, dodaje, u svojemu radu još nije susreo.
– U tom smislu Domaći su scenski najefikasniji. Fantastična modistica riječkog Kazališta Diana Cuomo za njih je izradila sjajne šešire koji su poprilično dugi, izrezbareni i djeluju rekao bih , poput skulpture, a njihove cipele, pak, imaju špiceve dugačke 18 centimetara. Bit će zahtjevno u njima hodati, znam, a opet to će scenski biti neizmjerno zanimljivo. I svi će ti kostimi pod rasvjetom oblikovatelja svjetla Denija Šesnića postati blještavi i začudno atraktivni.
Enfante terrible hrvatske modne scene, koji je pokazao i svoju socijalnu osjetljivost posvetivši svoju reviju radnicama tekstilne industrije “Kamensko”, posebno se veseli timskom radu.
– Scena Dalibora Laginje je fantastična, inspirativna za kostime, za tonalitet boja. Uopće timski rad sa scenografom i redateljem Ozrenom Prohićem vrlo je poticajan . U modi imaš samo sebe, modni izričaj, a u teatru imaš rad u grupi gdje, uz autorsku ekipu, i pjevači daju osobnost kostimu.
Ni Jurju Zigmanu bajka Ivane Brlić Mažuranić, naravno, nije nepoznata.
– Ponovno sam pročitao priču. Savršena je, s prekrasnom porukom i to je bio još jedan od razloga zašto sam pristao raditi predstavu. No, nisam htio istraživati kako su je drugi likovni umjetnici doživjeli i na koje su je sve načine ilustrirali. Jednostavno, htio sam u to krenuti ispočetka i zaboraviti na sve viđeno u djetinjstvu. Htio sam napraviti nove, drukčije kostime. I vjerujem da sam u tome uspio.
Pročitajte originalni tekst ovdje