Kliktanje galebova klaukavaca, koji su ondje pronašli svoje prirodno stanište, donedavno je bilo jedino što je remetilo mir i tišinu svjetionika Grebeni, sagrađenog 1872. na najvećoj hridi zapadno od Luke Dubrovnik. A onda su stanovnici tog pustog otočića nakratko postali Jelena i Janko Popović Volarić , koji su posljednje dane sunčanog kolovoza željeli provesti na najromantičniji mogući način – bijegom od svakodnevice.
Ne baš posve robinzonski, jer je boravak na svjetioniku – koji je u sklopu grupacije Adriatic Luxury Hotels prenamijenjen u luksuzan objekt – poput odmora u hotelu s pet zvjezdica: gostima se doručak u dogovoreno vrijeme dostavlja na hrid, do grada se po želji organizira prijevoz, a na raspolaganju su batler, kuhar i maser. S jedne strane vrhunski komfor, a s druge – netaknuta priroda i izoliranost od svijeta.
– Ja sam dijete sa zagrebačkog asfalta i svoju bih svakodnevicu teško mogla zamisliti bez dinamike gradskog života i civilizacijskih blagodati koje on nudi. No, isto tako želim sve iskusiti, svaku vrstu putovanja i mjesta, pa mi se i odmor na svjetioniku učinio zanimljivim i intrigantnim. Nisam pogriješila: impresivno je kad vas sa svih strana okružuje more i miris mediteranskog raslinja, kad osjećate iskonsku povezanost s prirodom.
Englezi bi taj osjećaj opisali kao serenity: mir, spokoj, vedrinu… – govori 29-godišnja glumica, scenaristica i kolumnistica, koja niti u jednom trenutku nije osjetila dosadu. Kako i bi kad je bila sa svojim najdražim muškarcem, godinu dana starijim suprugom, prema kojem osjeća istu strast kao i na početku trogodišnje veze, lani u prosincu okrunjene brakom. Vidjelo se to po njihovim pogledima, osmijesima, dodirima…
Glazba iz prirode
Najljepše doba dana na otoku bilo bi im je predvečerje, kad bismo sjeli na terasu s koje se pruža veličanstven pogled na Elafitske otoke te u miru večerali uz svijeće. Janko Popović Volarić je, poput pravog džentlmena, izbor hrane prepuštao supruzi, a ona je od kuhara Kristijana Konjevića uglavnom tražila mediteranske specijalitete.
– Ljeti, pogotovo na večer, volimo laganu hranu pa smo jeli filet zubaca, kovača i škarpine, koje bi nam kuhar ispekao na roštilju. Posebno nas je, pak, oduševio pikantni složenac od rajčice, špinata i sira grabancijaša s umakom od zelenih i crnih maslina. I uz sve to odlično dalmatinsko vino. Imali smo i glazbu, ali ne s CD playera – kojeg na svjetioniku niti nema. Negdje oko ponoći, prije negoli bismo otišli spavati, čiope bi nam održale koncert uživo – priča Janko Popović Volarić, koji je i sam pokušao uloviti ribu za večeru, no nije mu se posrećilo. Možda i zato što se budio tek oko devet, a pecati treba rano ujutro.
Damir Leljak
Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Sve o romantičnom odmoru Jelene i Janka Volarića Popovića potražite u novom broju tjednika Gloria (br. 817).