Osamdesetih, kad su se nosile vrećaste hlače, sakoi pojastučenih ramena i šišmiš rukavi, kad su dečki furali fudbalerke i raskopčane košulje, a cure kopirale pramenove tada slavne Farah Fawcet, kad se u diskačima plesalo uz “Let’s Dance” Davida Bowieja, a na svadbama se veselilo uz hitove splitske grupe Magazin, Eduardo da Silva još je bio u pelenama.
No, ipak, hrvatski nogometni reprezentativac i igrač londonskog Arsenala, na snimanju reklame za MAXtv, koja je kroz likove naših nogometaša oživjela lude osamdesete, djelovao je kao da se cijeli život pripremao za ulogu diskozavodnika. Da je godinu dana nakon teške ozljede opet u savršenoj tjelesnoj formi, 25-godišnji Dudu dokazao je dan prije, na prijateljskoj utakmici Hrvatske i Rumunjske, ali i nekoliko dana poslije, kad je za Arsenal zabio dva gola Cardiffu.
Kako ste se osjećali u ulozi diskozavodnika? – Isprva mi nije bilo lako: kasno smo se vratili iz Rumunjske, legao sam tek u tri ujutro, pa sam ujutro na snimanju još bio “u magli”. No, razbudio sam se tijekom šminkanja i “maskiranja”, a plesati mi nikad nije bio problem.
Jeste li se, nakon oporavka u rodnom Brazilu, priviknuli na život u Londonu? – Jesam. Veći dio dana sam na treninzima, a odmaram se kod kuće sa svojim curama, koje su mi sve ovo vrijeme bile najveća potpora. Lijepo nam je u Londonu, jedino na što se teško privikavamo su kiša i ružno vrijeme. Iz Hrvatske mi stoga najviše nedostaju sunčani dani i prijatelji.
Prate li vas novinari u Engleskoj? – Ne, mirno živim. Nema paparazza koji jure za mnom, jedino nakon što sam doživio nezgodu raspisali su se o meni.
Marijana Marinović
Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ukoliko želite znati više cijeli tekst pročitajte u Gloriji br. 737 ili se pretplatite na PDF izdanje.