Kristina Sajko: Heidi Klum je tako draga

Nastavak karijere u show businessu, pogotovo u američkoj industriji zabave, san je mnogih manekenki, no samo najbolje uspiju u tome. Kristina Sajko , 29-godišnja Zagrepčanka koju je modni dizajner John Galliano prozvao Psycho (jer se ta engleska riječ, inače naslov kultnog Hitchcockovog filma, izgovara kao i njezino hrvatsko prezime – sajko), nakon pet godina života u Los Angelesu dobila je veliku šansu: nastupati u američkom TV showu Models of the Runway, dijelu vrlo gledanog reality serijala Project Runway.

U emisiji, koju je snimala ljetos zajedno s ostalih petnaest natjecateljica, svaki četvrtak na programu američke Lifetime televizije pokazuje ono što najbolje zna raditi – hodati po modnoj pisti, našminkati se u nekoliko minuta, odabrati odjeću za određene prigode… Djevojci koja je u deset godina manekenske karijere nosila revije za Balenciagu, Dior i Chanel, snimala editorijale za Vogue, Marie Claire, L’Officiel i Elle, to nije nikakav problem, a uz to motivira je i novčana nagrada. Ona iznosi 20.000 dolara, koje će joj – ako pobijedi u showu – dodijeliti voditeljica, članica žirija i izvršna producentica – Heidi Klum . Kako je došlo do toga da sudjelujete u showu? – Otišla sam na audiciju – mislila sam da je za neko modno snimanje – a nakon nekoliko dana su mi iz moje agencije javili da sam dobila posao. I tek tada sam saznala o čemu je riječ. Iako se Project Runway emitira već šest sezona, ja dotad nisam gledala nijednu epizodu, a da sam postala dio nečega velikog, shvatila sam tek kad sam ljetos došla na snimanje u New York.

Jeste li tek tada upoznali Heidi Klum? – Da, vrlo je simpatična i draga. Odmah je nekoliko neiskusnih cura podučila kako hodati i držati se na pisti. S njom i s članovima ocjenjivačkog suda – kreatorom Michaelom Korsom , modnim savjetnikom Timom Gunnom i Ninom Garcijom , modnom urednicom magazina Marie Clarie, susretala sam se isključivo na snimanjima. Veoma mi se svidio Michael Kors, jer ne samo što je zabavan nego i vrlo srdačan.

Jesu li vas kamere, kao u svakom realityju, posvuda pratile? – Ne baš posvuda, ali snimalo se po 15 sati na dan. Sve smo bile smještene u luksuznom njujorškom hotelu Flatotel, u Midtownu na Manhattanu, no više vam ne smije m otkriti jer nam je ugovorom zabranjeno otkrivati detalje. Jesu li vas i na snimanju serijala zvali Psycho? – Ne, tako me zovu samo cure s kojima sam davno nosila revije, poput top-modela Alek Wek i Karoline Kurkove . Danas me najčešće zovu Kiki. Jeste li se tijekom snimanja uspjeli provesti u New Yorku? – Ne baš. Mnogo se radilo, uspjela sam se vidjeti s nekoliko starih prijatelja: Ivicom Kovačevićem , koji je u Hrvatskoj radio kao TV voditelj, te modelima Michelle De Swarte i Omahyrom Motom, koja je manekenstvo zamijenila glumom i sad stalno snima filmove. Privlači li i vas gluma? – Kao mala htjela sam biti teta u vrtiću, jer obožavam djecu, a postala sam manekenka. Tako ni glumu nisam shvaćala kao neku svoju ozbiljnu mogućnost – sve dok nisam počela živjeti u gradu filma, Los Angelesu. Kao što je sve u mom životu slučajno, tako mi je i Max Maksimović, moj prijatelj i producent, predložio da snimimo pilot za serijal “Djevojka iz drugog svijeta” o svijetu mode i ponudio mi glavnu ulogu. Nakon povratka iz New Yorka, potkraj ljeta, snimali smo pet dana po raznim lokacijama u Los Angelesu: u starom teatru, Hollywoodu, u vili u Brentwoodu, na Hollywood Boulevardu… Uživala sam i mislim da mi je pred kamerama dosta pomoglo manekensko iskustvo.

O čemu se radi u serijalu? – O usponima i padovima u svijetu modela. Priča prati tri manekenke u Los Angelesu i nekoliko drugih gradova u koje ih posao odnese. Glumim jednu od njih, iskusniju manekenku Kristinu, koja svojih savjetima pomaže mladoj djevojci koja je tek zakoračila u modni svijet. Nadamo se da će biti zainteresiranih za serijal, jer je pilot ponuđen nekih televizijama u Hrvatskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Kanadi i Rusiji. No, ne zamaram se pretjerano filmskom karijerom, nego se i dalje držim manekenstva.

Jeste li kada pomislili odustati od manekenstva? – Jesam, prije pet godina. Nakon života u Parizu i New Yorku osjetila sam zasićenje i cijelu 2004. sam provela u Zagrebu. Nedostajao mi je moj rodni grad, mjesto koje je moj dom, gdje su mi obitelj i stari prijatelji. Umorio me nomadski život, stalno s kovčezima na putu, spavati u hotelskim sobama ili podstanarskim stanovima. Htjela sam negdje baciti sidro, imati svoj radni stol s kompjutorom, posložene knjige na policama i uokvirene fotografije, neki kutak u koji ću se uvijek moći vratiti. No, ta me mirna faza nije dugo držala: nakon nekoliko mjeseci Zagreb mi je postao premalen i počela su mi nedostajati putovanja, novi ljudi, veliki gradovi, ali i manekenstvo koje sam ipak zavoljela tijekom svih ovih godina. Zašto ste baš Los Angeles izabrali za svoj novi dom? – Nisam se htjela vraćati u ludilo Pariza i New Yorka, a činilo mi se da je Los Angeles nešto mirniji. To možda nije centar mode, ali nudi se dosta komercijalnih poslova, poput revija i snimanja televizijskih reklama.

Kako ste se priviknuli na novu sredinu? – Naviknula sam na nove početke još otkako me Hamed Bangoura iz Midikenna primijetio na tramvajskoj stanici i s 19 godina mi odškrinuo vrata modnog svijeta. Tako sam živjela godinu i pol u Parizu, po nekoliko mjeseci u Londonu, Barceloni i Milanu te pet godina u New Yorku. Kad sam došla u Los Angeles, jedino mi je bilo nezgodno što nisam imala vozačku dozvolu pa sam prvu godinu morala plaćati vozača kojeg mi je za odlazak na castinge i snimanja dodijelila agencija. A privatno, ovisila sam o prijateljima. Kad sam položila vozački ispit i kupila automobil, preporodila sam se.

Živite li sami? – Prvih mjeseci imala sam cimera, a onda sam se preselila u stan u Santa Monici. Živim sama i super mi je.

Koju vrstu modnih poslova danas radite? – Najčešće nosim revije američkih kreatora, ali i velikih europskih modnih kuća, kao što su Dior, Versace i Valentino. Kako u Los Angelesu živi dosta slavnih i imućnih osoba, tako se svako malo za njih održavaju revije. Snimila sam i tri televizijske reklame koje su se prikazivale po cijeloj Americi: za pivo Bud Select, Canonovu kameru i kreditnu karticu Discovery.

Kako izgleda vaš dan u Los Angelesu? – Budim se oko devet, a kako je ovdje uvijek toplo, gotovo svako jutro mogu doručkovati u dvorištu. Plaža mi je blizu, pa ako ne moram na casting, volim ondje provesti prijepodne. Sport mi je vrlo važan i često igram odbojku na pijesku, ponekad surfam, a najviše igram tenis.

A večernji izlasci? – Ne izlazim često na večer, ali volim poslušati dobar jazz ili blues u klubu Baked Potato ili otići u francuski restoran Anisette Brasserie u centru Santa Monice. Volim popiti čašu dobrog vina, pa često s dečkom i prijateljima idem na jednodnevne izlete u okolicu Santa Barbare, koja mi je najljepši gradić u Californiji. Ima tu predivnih mjesta, kao što Los Olivos, u čijoj je blizini Neverland – imanje na kojem je živio pokojni Michael Jackson , kao i dosta vinograda i vinarija u kojima se proizvode čuvena kalifornijska vina.

Tko je vaš dečko? – Zoran Miličević, on je glazbenik koji dugo živi u Los Angelesu. Tu smo se upoznali kad sam se doselila, no u vezi smo dvije i pol godine.

Nedostaje li vam Hrvatska? – Ne toliko kao nekad, jer sam se naviknula na američki način života. Sa svojima se redovito čujem, a kad me uhvati nostalgija, skuham špagete i pustim CD Olivera Dragojevića . Ako se jednog dana ipak vratim, ne znam bih li mogla ponovno živjeti u Zagrebu jer sam se naviknula na život uz more. Okolica Dubrovnika bi mi bila idealna, ne bih imala ništa protiv kućice uz more i malog vrta u kojem bih uzgajala voće i povrće jer sam vegetarijanka.

Marijana Marinović