– Kuhanje nije samo moj posao, nego život i sudbina. Sa sedam godina čvrsto sam odlučio postati kuhar, i tako je i bilo – kaže 38-godišnji chef Stéphan Macchi, zvijezda RTL-ovog kulinarskog reality showa Jezikova juha, u kojem nesmiljeno kritizira hrvatske ugostitelje – ukazujući im na pogreške koje rade u svojim restoranima i podučavajući kuhare tajnama svog zanata. U emisiji nerijetko frcaju iskre, kuhari se vrijeđaju zbog Stephanova oštrog jezika – jer njegovu oku ne promiču ni najsitniji detalji, on ne prašta neurednu kuhinju, nedostatak pribora, a pogotovo nedostatak strasti u kulinarstvu – tako da se mnogi gledatelji pitaju zašto, uopće, vlasnici restorana pristaju na takvo razotkrivanje njihova poslovanja. No, razlog je vrlo jednostavan: Stephanova poduka zlata vrijedi, i velike su šanse da nakon ispravljanja pogrešaka, restoran počne bolje poslovati.
Sve što je dosad radio, daje ovom rođenom Parižaninu apsolutno pravo da kritizira: radio je u najboljim pariškim restoranima, poput Le Pavillon des Princes, Le Clos de la Violette i La Feniere (svi imaju po dvije Michelinove zvjezdice), a nakon što se prije dvanaest godina doselio u Hrvatsku – gdje se oženio Opatijkom Natašom – vodio je kuhinje hotela Mozart u Opatiji i Boškinac u Novalji na Pagu. Danas je vlasnik slastičarnice Le Jardin na zagrebačkoj Kajzerici, u kojoj nudi tradicionalne francuske slastice.
– Sa sedam godina napravio sam svoju prvu slasticu – čokoladni mousse. Gledao sam svog oca Brunu kako je spravlja, upamtio sve što je koristio i kad sam ostao sam, ponovio cijeli postupak. Ispalo je grozno, iako su je svi jeli i tvrdili da je dobar. Inače, moj otac je slijep i nikad mi nije bilo jasno kako je neka jela uspijevao tako dobro napraviti. Primjerice, njemu omlet nikada nije zagorio, a čokoladni mousse je bio savršen. Pretpostavljam da je izoštrio čulo mirisa do te mjere da je točno znao kad što treba napraviti – priča Stéphan, dodajući kako se u njihovoj kući uvijek dobro jelo, a glavne kuharice su bile baka Julie i mama Viviane.
Doduše, nitko u obitelji nije se profesionalno bavio kulinarstvom – majka je bila medicinska sestra, otac informatičar, a tri Stéphanova brata također nemaju veze s kuhinjom. Jedino što im je svima zajedničko jest da – vole dobro jesti.
Finu hranu, naravno, vole i njegova 42-godišnja supruga Nataša, te 12- godišnja kći Tiana i 10-godišnji sin Alex. Natašu je upoznao je 1996. u hotelu Portillo u Val Thorensu, gdje je bio zamjenik šefa kuhinje, a ona je radila na recepciji. Godinu poslije stigli su u Hrvatsku, u kojoj je nekoliko godina prije toga boravio kao – vojnik.
– Obvezni vojni rok služio sam, zapravo, kao pripadnik UN-ovih postrojbi u Bosni i Hercegovini od prosinca 1992. do studenoga 1993. No, kako sam vozio kamione za dostavu hrane civilima i izbjeglicama, a avioni s namirnicama stizali su na aerodrome u Zagrebu ili Splitu, često sam dolazio u Hrvatsku. Kad sam se prijavljivao u vojsku, pitali su me bi li htio raditi kao kuhar, ali sam to odbio. Rekao sam im da nisam kuhar te vrste i da ću radije voziti kamion – sjeća se Stéphan, koji za sebe tvrdi da je u kuhinji zahtjevan, pedantan i strog. No, koliko god bio temperamentan i spreman na svađu s kuharima i vlasnicima restorana u Jezikovoj juhi, Stéphan je vrlo blag kad je riječ o kuharima-amaterima.
– Prijatelji me rijetko pozivaju na večere jer misle da ću ih kritizirati, a ja to nikada ne činim – tvrdi i dodaje kako mu je žao što u posljednje vrijeme ne stiže kuhati doma za obitelj. Sada je tu dužnost preuzela Nataša, koja inače radi kao tajnica u francuskom veleposlanstvu.
– Moja supruga je doista dobra kuharica – otkriva Stéphan, dodajući kako obožava hrvatske specijalitete poput kulena, čobanca, tartufa, pašticade… Uz to voli delicije iz mora, a zbog svoje strasti ljeti nerijetko kreće u podvodni ribolov.
Kristinka Šćavina