Lana Đonlagić na Himalaji spašavala živote

Premda na svom prvom alpinističkom pohodu na Himalaju, kao članica Hrvatske ženske ekspedicije Mt. Everest 2009., nije osvojila 8850 metara visok vrh, 27-godišnja zagrebačka liječnica Lana Đonlagić ostala je zapamćena po nečem mnogo važnijem – humanosti i požrtvovnosti u akcijama spašavanja ljudskih života. Tijekom svog boravka na Himalaji prije pet mjeseci, čak je trideset puta sudjelovala u pružanju medicinske pomoći i spašavanju – ozlijeđenih penjača stradalih u lavini, planinara koji je pao i udario glavom u stijenu, oboljelog od visinske bolesti, alpinista kojem je puknulo slijepo crijevo te Šerpe koji se otrovao metanolom – zbog čega joj je nedavno ukazana velika čast. Najprije je stiglo pismeno priznanje nepalsko-američke Himalaya Rescue Association, koja ju je predložila za orden časti nepalske vlade, a ponuđeno joj je i da se pridruži volonterskoj liječničkoj ekipi na Himalaji.

Njezino se ime često spominje na vrletima najvišeg planinskog masiva na Zemlji, što je posvjedočila jedna Lanina prijateljica, koja se nedavno vratila s trekkinga po Nepalu, fascinirana time što svi ondje znaju za “doktor- didi” (doktor-seku). O pothvatima Lane Đonlagić, znanstvene novakinje na Institutu za istraživanje mozga Medicinskog fakulteta, koja je iskustvo stekla kao pripadnica Hrvatske gorske službe spašavanja, izvijestile su i mnoge svjetske novine.

Intenzivna njega u šatoru – Svaki liječnik koji se nađe u tako izoliranom području kao što je Himalaja, pružit će pomoć na svaki način. Nisam bila ondje jedina liječnica, no većina ih je boravila u baznom logoru, na 5300 metara, i nisu se kretali po planini, prema visinskim logorima – kaže Lana, koja je s američkim alpinistom i Šerpom spasila dvoje unesrećenih Austrijanaca. Lavina ih je odbacila u pukotine u ledenjaku: žena je bila lakše ozlijeđena, a muškarac pothlađen i trebalo ga je što prije, po opasnom terenu, prije negoli se snijeg počne topiti, spustiti do baznog logora. Dokazala se i nekoliko dana poslije kad je, ovaj put kao vezistica, pomogla u spašavanju irskog planinara koji je na 8400 metara dobio moždani edem, teški oblik akutne visinske bolesti.

– Prvu pomoć pružile su mu sestre Darija i Iris Bostjančić koje su ga srele na silasku s Everesta. Dale su mu dekstametazon, lijek koji su imale pripremljen za slučaj visinske bolesti: to mu je pomoglo, nastavio je hodati, ali nakon nekog vremena opet je posustao. Bio je u vrlo teškom stanju i ja sam iz logora 2, na 6450 metara cijelu noć radiovezom koordinirala akciju njegova spašavanja i konzultirala se s dvojicom liječnika Amerikanaca u baznom logoru, u koji ga je trebalo spustiti na nosilima – priča Lana koja je u baznom logoru, drugom prilikom, s petero liječnika i trojicom medicinskih tehničara improvizirala i “intenzivnu skrb” u šatoru za 27-godišnjeg Šerpu. On se, pijući domaći alkohol, otrovao metanolom.

– Trebalo ga je odvesti u bolnicu gdje bi dobio protuotrov, no helikopter koji bi ga prevezao, nije mogao sletjeti zbog lošeg vremena. Sjetila sam se recepta koji zna svaki seoski doktor – “liječenja” votkom. Kako Šerpa nije bio pri svijesti i nije mogao gutati, dali smo mu desetpostotnu infuziju votke smirnoff. Nakon tri dana se pridigao – priča Lana Đonlagić koja se za 72-dnevnu himalajsku ekspediciju, što ju je vodio Darko Berljak iz Hrvatskog planinarskog saveza, pripremala – trčeći na Sljeme svaki dan prije posla. Danas više ne trči, nego se cross country biciklom uspinje na vrh Medvednice, a prilikom spuštanja juri između drveća i preko korijenja.

– Stalno sam u pokretu i nije me teško nagovoriti na neki sport u prirodi – govori hiperaktivna Lana, u čijoj sportskoj biografiji su skokovi u vodu, gimnastika, skijanje od treće godine, a odnedavna i – telemark skijanje. U toj staroj nordijskoj disciplini, u kojoj peta nije pričvršćena za skiju, najradije uživa izvan skijaških staza. Ovisnica o adrenalinskim sportovima, u roditeljskoj kući u Markuševačkoj Trnavi ima posebnu sobu samo za planinarsku, alpinističku i speleološku opremu. Lana za sebe kaže da je perfekcionistica. U matematičkoj gimnaziji bila je odlikašica, a petice jedino nije imala u glazbenoj školi u kojoj je učila svirati klasičnu gitaru. Šestogodišnji studij medicine završila je u roku, upravo završava doktorat i željela bi specijalizirati kirurgiju.

– U kirurgiju, koju smatram umjetnošću, zaljubila sam se kao što se još nisam ni u jednog dečka. Zna to i moj sadašnji dečko, arhitekt, s kojim dijelim zajedničke sportske interese. Inače, nije baš lako biti sa mnom i nije me jednostavno pratiti – iskreno će dr. Lana Đonlagić, koja još razmišljala o pozivu da se pridruži liječnicima volonterima na Himalaji. No, ipak bi se u podnožje “krova svijeta”, priznaje, najradije vratila kao penjačica, a ne samo kao liječnica.

Jagoda Zamoda