Laž je da se samo jednom ljubi

Imate li tremu uoči ponovnog susreta s publikom u Ciboni? – Čini se da na ovaj Koncert ljubavi, kako sam ga nazvao, neće moći doći nijedna od mojih bivših ljubavi pa problema nema. Vjetar u leđa dat će mi moji najbliži i žena koju volim.

Koja vam je prva asocijacija na koncert prije 20 godina? – Išijas. Nosio sam široku košulju da sakrijem iskrivljena leđa od boli. Stajao sam koso, kao toranj u Pisi.

Koliko ste se promijenili u protekla dva desetljeća? – Postao sam ozbiljan sredovječni muškarac (već mi je 47) okrenut duhovnim vrijednostima i duhovitosti. No, najsjajnije godine i stvari tek me čekaju.

Koje su pjesme obilježile vašu karijeru? – “Poletjela golubica”, “Javi se”, “Sedamnaest ti je godina” i “Volio bih da te ne volim” iz osamdesetih, potom “Prsten i zlatni lanac”, “Baš ti lijepo stoje suze”, “Domine” i na kraju “Lejla” iz 2006.

Koja je vama najdraža? – Jedna koja nije među spomenutima: “Otkud ti k’o sudbina”.

A s kim biste voljeli zapjevati na svom koncertu? – Nema ljepše pjesme i glasa od Oliverovog. Suradnja s njim je maštarija ravna onoj da spavaš s Marilynkom.

Ne krijete da se smatrate megazvijezdom – za razliku od većine vaših kolega koji tvrde da na našoj estradi nema zvijezda? – Ja to mogu reći jer već desetljećima živim od koncerata, a ne od pojavljivanja na naslovnicama. Megazvijezda je ovdje samo pet-šest, svi ostali su samo zvijezde. Po kriteriju vremena i intenziteta trajanja Hari Mata Hari je kao coca-cola – megazvijezda među pićima.

Jeste li radeći za film “Duhovi Sarajeva” upoznali Severinu? – Ne, mi se poznajemo otprije.

I što mislite o njoj? – Sve najbolje. A što drugo čovjek o njoj može misliti kad je vidi, čuje kako pjeva ili doživi njenu glumu… Ona je kao multitalentirana ruža, naša Madonna.

Vi ste, stalno ističete, pravi Bosanac: volite li više čevape ili pite? – Čevape.

A između sevdaha ili popa, što birate? – Sevdah mi je u duši, a pop mi je životno opredjeljenje. Kao uspješan glazbenik s prostora sevdaha volio bih, i to smatram svojevrsnom obvezom, u skorije vrijeme napraviti glazbeni etnoprojekt s više izvođača na pozornici.

Koja je vaša najveća vrlina? – Vrijedan sam, ozbiljan i brižan pa se u mom društvu svi mogu opustiti. Uz to, jedan sam od rijetkih u svijetu estrade koji već 20 godina nije mijenjao suradnike.

A mana? – Površan sam, nesistematičan, puca me moj stvaralački kaos koji se trudim primiriti jer sam u ozbiljnim godinama. S druge strane, možda to održava moj mladenački izgled na pragu petog desetljeća života. A tome možda pridonosi i što ne pušim, malo pijem i jedem, ali malo više spavam.

I, da dodamo – što posebno pazite na styling: čini li odijelo čovjeka? – Čini, jer vanjština govori o njemu.

Slažete li se s pjesmom koja kaže “Samo jednom se ljubi”? – Ni slučajno, jer sam nekoliko puta ljubio. Bio sam mlad u ono romantično doba kad su se djevojke osvajale samo pjesmom uz gitaru. Danas sam u sigurnoj luci sa svojom Jasminkom.

Imate li recept za sretnu ljubav? – Potrebna je mjera, kao i u svemu u životu. Jasminka i ja opstajemo već desetak godina jer smo zbog mojih putovanja stalno željni jedno drugoga. Ljubav, kao i dijamant, ima vrijednost samo ako se povremeno od nje udaljimo. A o vjenčanju ne razmišljamo: prvi brak mi nije sretno završio pa je možda bolje da ovu vezu ne unesrećujem formalnostima.

Biste li oprostili nevjeru? – Bih jer je i meni opraštana. Taština u mojim godinama više ne postoji jer je lista mojih kompleksa izliječena “zlatnim medaljama” na svim područjima. Osim toga, nevjeru treba oprostiti sebi onaj koji je prevario i razmisliti što mu u vezi nedostaje da je to učinio.

Koji savjet najčešće ponavljate svojoj djeci? – Živite život, budite hrabri i ostanite bliski s roditeljima jer ste njihovi izdanci. Ne pametujem previše jer djeca su genijalna i čini mi se da često oni nama imaju više za reći.

Kad biste mogli nešto promijeniti u životu, što bi to bilo? – Više bih se okrenuo vjeri i ostavio se materijalnog. Kad smo zdravi, ponašamo se kao pomahnitali majmuni čijim željama nema kraja, a tek nas bolest vraća jedinoj životnoj istini – zdravlju.

Silvija Glavić Stocca

Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ako želite saznati više pročitajte tekst u tiskanom izdanju Glorije broj 687 ili se pretplatite na PDF izdanje.