Prvi put nakon rođenja kćer Ruže, modna dizajnerica Leonarda Boban progovorila je za Jutarnji list o danima u kojima su joj se izmjenjivali sreća i strah. Sreća jer je 30. studenog rodila prekrasnu djevojčicu, a strah jer je malena curica, koja je po rođenju imala samo 1710 grama, bila odvojena od nje i supruga, bivšeg nogometaša Zvonimira Bobana, te smještena u bolnici u Vinogradskoj, na specijaliziranom odjelu za nedonoščad.
– Ružu sam rodila carskim rezom u bolnici Merkur, s epiduralnom anestezijom, jer sam željela biti posve svjesna i vidjeti svoju bebu čim dođe na svijet. No, ruke su mi bile ‘razapete’ – na obje sam nešto dobivala intravenozno – i nisam je mogla primiti. Položili su mi je na obraz, zamisli, bila je sićušna kao mačkica, čitava mi je stala na lice. Kako je rođena ranije, morali su je odmah premjestiti u bolnicu u Vinogradskoj, na specijalizirani odjel za nedonoščad, i od samog poroda više je nisam vidjela. Ja u jednoj bolnici, ona u drugoj, plakala sam cijele dane, doktori su me počeli izbjegavati, okretati glavu kad bi me ugledali u suzama. Četvrti dan nakon carskog reza tražila sam da me puste van na moju odgovornost jer sam bila odlučna da vidim Ružu i da je kasnije dojim. Počela sam se izdajati već u bolnici, a kad sam došla doma, nisam mogla voziti zbog reza pa me Zvone u nekom poluležećem položaju dvaput dnevno vozio kod Ruže da se malo družimo, da je nahrane na bočicu s mojim mlijekom. Bila je 40 dana u bolnici, ja sam 40 dana plakala, Zvone je morao smirivati situaciju radi druge djece … Mislim da to nije bio baby blues, nego, jednostavno, okolnosti. Još sam traumatizirana tim njezinim gramima, svakodnevnom strepnjom i pitanjem koliko je dobila na težini i može li ići doma. No, čim je Ruža došla doma, prihvatila je dojenje, bočicu ne želi ni vidjeti, uhvatili smo neki svoj ritam, dani su postali normalni. Ja ujutro s Ružom ustajem rano, nahranim je, onda ona spava, a ja vozim Mariju i Gabrijela u školu te Rafaela i Martu u vrtić – kazala je Leonarda Boban u razgovoru s Nadom Mirković.
Iako ima samo tri mjeseca stara mala Ruža već je bila s roditeljima u Milanu, a s mamom je i došla na razgovor, koji je vođen u zagrebačkom restoranu Secondo.Upitana koja je razlika između četvoro posvojene djece i Ruže, Leonarda je odgovorila:
– Je li nešto drukčije? Jedino način na koji su postali naša djeca. Ljubav aposlutno ne! Sva moja djeca su sa mnom u mislima neprestano. Oni su već veliki, preokupirani nekim svojim dnevnim planovima i željama, oni dođu poljubiti malu nabrzinu i već nekamo jure, jedino me često pitaju ‘mama, jesam li i ja tako’. Čini mi se da oni više njoj idu na živce nego ona njima, ona traži svoj mir…
Cijeli razgovor pročitajte u Jutarnjem listu.