Ljubav ipak ide kroz želudac

Otkad je svijeta i vijeka, kaže se, toliko je i pristupa prehrani. Što je za jedne specijalitet, za druge je – užas. Jednima se koža naježi već pri samom spomenu zmije, a drugi je jedu kao specijalitet i pritom uživaju. Moglo se pročitati neposredno prije početka Olimpijade da se u Kini zabranilo serviranje psećeg mesa dok traje ta sportska manifestacija. Sasvim su pravilno procijenili da bi se svijet nad tim ipak zgražao. Južna Amerika, posebno Argentina, ponosi se svojim kravljim odrescima, a Indija kravu doživljava kao svetu životinju. Pa, kako onda pomiriti ukuse, i treba li to uopće kad je u pitanju prehrana koja, uostalom, ovisi o mnogo čemu. Ne malu ulogu u svemu tome igra tradicija, kao i u svemu drugome, ali i podneblje u kojem se živi. A da se i ne spominje hrana koja “hrani muškost”, koja potiče potenciju i za kojom su ludi svi oni koji spas od “nemoći vide i traže baš u hrani”. Kažu da, skrivećki, mnoge “muškarčine” traže raz­ne rakove i školjke za koje su čuli da bi im mogle biti spas. Jedno vrijeme se nigdje na zapadu nije mo­glo dobiti kavijara jer se pročulo da je on “svemoguć”. U Americi, navodno, postoje posebni centri u kojima se može dobiti informacija koju hranu valja jesti da bi muškarac bio siguran da “neće zakazati” kad mu to bude posebno važno. Ne znam je li to i Hrvatima potrebno, ali možda ne bi bilo loše da malo i o tome razmisle. Ne znam koliko je to baš tako, ali da ima nekog udjela i hrana u svemu tome, to je sigurno. Dabome da nije nevažna ni njezina priprava, ali ni serviranje koje, kako opet kažu esteti, može učiniti čuda. Ja samo mogu tvrditi da ako se igdje vidi odgoj, pristojnost, finoća, onda je to sigurno za – stolom. No, da pođemo do onoga prvoga. I najbolje meso, kako kaže jedan od najpoznatijih svjetskih kuhara, Goli kuhar, ako nije pripravljeno kako treba – ne valja. Sreća je što su ljudi danas upoznati s higijenom prehrane daleko bolje nego što su bili prije dvadeset ili trideset godina. Zna se ipak čuti kako je nekom nakon obroka, koji je bio baš po njegovu ukusu, ipak pozlilo. Zašto se to događa? Možda će se mnogi iznenaditi, ali opet ću se koristiti narodnom izrekom – da čovjek mora biti umjeren “i u jelu i u pilu”. Ako nakon obilnog ručka još kanite raditi, nastojte jesti što manje masno zbog toga što je vrijeme zadržavanja hrane u želucu veoma različito. Tekućine kroz želudac prolaze brzo, ali kad je riječ o čvrstoj hrani, ona se probavlja sporije. Šećer se ne zadržava dugo, kao ni bjelančevine (meso), ali zato ima poblema s masnoćama. Od mesa se najbrže probavi mljeveno, ono se u želucu zadrži oko tri sata. Svinjetina šest sati, pire od krumpira dva sata, ali, ako se pripravlja s maslacem, ondje će se zadržati pet sati. Pečeno meso zadržava se sedam sati, mlijeku su za razgradnju potrebna tri sata, ali onom punomasnom i do sedam sati. Zbog toga se ne trebate čuditi ako nakon masnog ručka cijelo popodne osjećate težinu u želucu. Jedini način da to koliko-toliko izbjegnete, jest da dugo žvačete i da jedete polako. Zna se da probavljanje hrane počinje već u ustima, a poremećaji u probavi javljaju se upravo kod osoba koje svoj obrok brzo pojedu. Danas smo, na žalost, svjedoci “jela s nogu” koje sve više uzima maha, i što je još žalosnije, čak i oni koji bi o tome morali reći svoju – šute. Sve je danas u službi profita, pa čak i ljudsko zdravlje. Kada ste žedni, pijte samo vodu. Preporučuje se popiti barem dvije litre vode tijekom dana. Ako pijete zaslađenu ili neki sok, ta će se tekućina dvostruko dulje zadržati u želucu, a ako za vrijeme ručka popije­te koju čašicu nečega žešćeg, i s njim se događa isto. Nakon masnog i dobro “zalivenog” obroka trebalo bi “preskočiti” sljedeći obrok, ili ga zamijeniti samo jogurtom ili nečim laganim. Tijekom jela treba piti što manje tekućine. Ona, doduše, pomaže radu želuca, ali ne smijete “preplaviti” želudac jer velika količina vode razblažuje želučane sokove pa oni postaju manje učinkoviti. Običnoj vodi bi trebalo biti jedino mjesto na stolu u vrijeme obroka. Posebna priča koja se vezuje uz jelo jest – ponašanje za stolom. Opće je pravilo da se jede zatvorenih usta. Ne samo što je ružno vidjeti osobu koja jede ot­vorenih usta, nego je to štetno jer se tako guta više zraka. Osim toga, važno je da ne stavljate u usta prevelike komade hrane. To je i nepristojno, a djeluje i pohlepno. A o lizanju pribora za jelo da se i ne govori! Nakon završenog obroka treba uredno složiti pribor za jelo na rub tanjura.

Uz svaki obrok obično se posluži kruh, što je veoma važna i dobra namirnica. Ali ne svaki. Pre­poručuje se crni, raženi ili kukuruzni kruh. Ako ste u restoranu gdje je uz pribor za jelo ubrus, stavite ga na krilo i prije nego što stigne jelo. Nikako nemojte govoriti kad imate hranu u ustima jer je to nepristojno, a osim toga, teško će vas sugovornik razumjeti ako zbog punih usta govorite nerazgovjetno. Pravila lijepog ponašanja nalažu da se za vrijeme jela izbjegavaju ružne teme. Ako pijete kavu, stavite vrlo malo šećera jer će to biti korisno za želudac i više ćete uživati u njoj, iako u svijetu savjetuju da se pije manje kave.

Povrće treba posebno dobro žvakati, osobito ako je sirovo. Često mislimo da se ono lako probavlja jer ne sadrži masnoće. Ali ne smijemo zaboraviti da se povrće dugo zadržava u želucu. Jabuku, naranču, ce­ler, salatu, mrkvu i drugo voće i povrće uvijek treba dobro sažvakati. Ako imate osjetljiv želudac, umjesto kruha uzmite dvopek, ali ne zbog toga što ima malo kalorija nego zato što se on u želucu lagano probavlja. Dvopek se preporučuje i osobama koje imaju problema s crijevima i želučanim bolestima. Ako ste na dijeti, dvopek je najbolja namirnica. Posebna je priča serviranje stola. To je, zapravo, sastavni dio higijene prehrane jer je izgled stola važan kao i miris hrane. U Nor­veškoj me, primjerice, iznenadilo kad sam vidjela ka­ko su u jednom otmjenom restoranu svi gosti najprije pomirisali hranu. Bilo mi je smiješno i pitala sam svoje prijatelje zašto to čine.

Odgovor mi se učinio logičnim – hrana koja dobro miriše, uvijek je dobra i za jelo. Isti je slučaj i s vinom. Također pravila pristojnosti nalažu da gost koji je prvi kušao vino, potvrdi konobaru da je ono dobro. Kad servirate jelo na lijepo ukrašenom stolu, hra­na koju donosite također mora lijepo izgledati. Po­služujete li meso, ukrasite ga s nekoliko listića sa­late, rajčicom ili komadićima rotkvice. Ribu ili bijelo meso ukrasite grančicom peršina. U zelenu salatu do­bro je staviti rezana kuhana jaja, pa i malo rezanih oraha. Kad se uz jelo nudi vino ili neko drugo piće, osobito je važan odabir pravih čaša za pojedinu vrstu pića. Zacijelo ćete radije popiti vino iz fine tanke čaše nego pjenušac iz šalice za mlijeko.

Zahvaljujući prof. dr. Bernaru, fiziolozi znaju za postojanje želučanog soka koji nazivaju “sok apetita”. On kaže: “Lučenje želučanih sokova u bliskoj je vezi s apetitom i uživanjem u jelu”. Prema tome, gastronomija i medicina najbliži su susjedi za istim stolom.

I što na kraju preporučiti sladokuscima, pa i ne samo njima? Ono što se odavno zna i što nije nikakva novina, ali se po koji put ipak zaboravi. Lijepo ukrašen stol, posebno pripravljena hrana, ukućani i gosti lijepog ponašanja, uz ugodnu atmosferu, učinit će nas zadovoljnima. Pa ako ljubav doista ide kroz želudac, i sretnima.