Ljubavna priča Miranda Mrsića (49), vrsnog internista hematologa i saborskog zastupnika, i Diane Sucbah, vlasnice tvrtke Solpharm, počela je prije pet godina. Spojio ih je slučajan susret, ali i zajednička želja da pomognu pacijentima koji se bore za život: on u Hrvatskoj svojom stručnošću na hematološkom odjelu KBC-a Rebro u Zagrebu, a ona u Europi, zastupajući tvrtke koje proizvode lijekove za teške bolesti. Diana Sucbah, inače rođena Zagrepčanka, u to je vrijeme živjela u Nizozemskoj, stalno putujući po svijetu, ali se zbog ljubavi odlučila vratiti u Zagreb. I nije požalila jer, kako kaže, Mirando Mrsić definitivno je muškarac njezina života i tri su godine u vrlo sretnom braku.
– Moja životna priča puna je obrata – kaže uz smiješak Diana Sucbah Mrsić. – Kad su mi bile dvije godine, moji su se roditelji preselili u Njemačku, gdje sam odrasla, završila gimnaziju i ekonomski fakultet, nakon kojeg sam upisala postdiplomski studij iz farmakoekonomije. Posao i život kasnije su me odveli u Nizozemsku, gdje sam živjela 12 godina, a kako govorim šest jezika, rad za različite biotehnološke tvrtke iz SAD-a i Europe omogućio mi je da proputujem skoro cijeli svijet, od New Yorka i Bostona do New Delhija i Pekinga. Prije osam godina svoje iskustvo i znanje usmjerila sam prema središnjoj i istočnoj Europi, tržištu od 350 milijuna ljudi, koje uključuje i Hrvatsku, i tri godine kasnije upoznala sam Miranda.
Vratiti se u Hrvatsku za nju je bila velika odluka. Osim toga, oboje su iza sebe imali već jedan brak pa su htjeli biti sigurni da su doista stvoreni jedno za drugo. No, umjesto njih, odlučilo je srce.
– Dianu sam te godine kad smo se upoznali odveo na Mljet – prisjeća se dr. sc. Mirando Mrsić, docent na Medicinskom fakultetu u Zagrebu – I otada je Mljet za oboje nešto posebno. Konačno, i vjenčali smo se na otoku Svete Marije, u srcu Nacionalnog parka. Na Mljetu provodimo svako ljeto jer se u Podgori, gdje žive moji roditelji, zbog prevelike gužve ne možemo odmoriti. A nama zaista treba osama. Stoga nam je na Mljetu idealno. Imamo sjajne prijatelje s kojima obvezno u jesen beremo masline, idemo na ribe, a zaigra se i na buće. Otkako se do Mljeta može trajektom s Pelješca pa smo ondje za nešto više od pet sati, skoknemo i zimi. Tada doživimo atmosferu kakva se može vidjeti još samo u televizijskim emisijama koje govore o tome kako se nekada živjelo: svi smo u kuhinjici, sprema se riba ulovljena taj dan, priča se, komentira, igramo na karte… Relaksacija u vrtu
Kako je njegova supruga naviknula na život u kući, prodat će stan u Kačićevoj ulici i preseliti se u kuću u Dedićima u podsljemenskoj zoni.
– Uvijek sam imala svoj vrt, a najljepši mi je bio onaj koji sam imala u Nizozemskoj – objašnjava Diana. – Relaksira me da nešto prekopam, posadim, gledam kako niče… Mirando ima odgovoran i naporan posao koji traži njegov maksimalan angažman tijekom cijelog dana, i ja sam vrlo zauzeta i počesto na putu, ponekad i cijeli tjedan, tako da su nam taj kućni mir i toplina doma i te kako potrebni. No, nismo nikakvi samotnjaci. Vikendima volimo pozivati društvo i uživati u razgovorima, uz čašu vina, roštilj…
Mirando Mrsić i njegova supruga svako jutro ustaju oko šest sati. Zajedno se autom odvezu do Dianine tvrtke u Praškoj ulici, a zatim on nastavlja u bolnicu ili u Sabor. Nikada nije zabunom otišao u pogrešnom smjeru, a na vječno čuđenje što će vrhunski liječnik u politici, ima svoje argumente.
– Hematologija je slična Formuli 1 jer stalno “vozite” pod adrenalinom. A i politika je na svoj način izazov. Osim toga, dobar ste liječnik i po tome znate li odlučivati. Mi u sekundi moramo donijeti odluku. Bila ta odluka dobra ili loša, moramo je donijeti. Liječnici u politiku donose tu svoju osobinu, sistematičnost, preferiranje timskog rada i formiranje različitog mišljenja. Prevedeno na naš “jezik”, to je kao i pregled pacijenta, skupljanje nalaza, postavljanje dijagnoze, konzilij liječnika oko načina liječenja… Za mene je politika izazov. U nju sam ušao spontano, ali želio bih neke stvari promijeniti i napraviti, a jedan od ciljeva mi je da zdravstvo bude svima jednako dostupno i kvalitetno bez obzira na mjesto stanovanja, prihod ili položaj u društvu. Smatram da pacijent mora biti u središtu sustava, a ne, kao sada, na njegovoj periferiji, kao mala barka na uzburkanom moru koju valovi birokracije bacaju na sve strane. Zdravstvenu zaštitu moraju imati svi, a ne samo oni koji će to moći platiti. Imam u tome tvrdu volju, a hoću li s ekipom istomišljenika iz SDP-a i uspjeti, ocijenit će na kraju birači. Znate, ja sam iz Podgore, a ondje se ne odustaje od svojih ideja. Ne kaže se uzalud – oni su tvrdi kao Biokovo.
Na Rebru dr. Mrsića zovu saborski jedan (prvi liječnik Sabora), a kao esdepeovac u oporbi, često čuje po hodnicima: “Gdje je onaj s vašeg odjela, stalno nešto zahtijeva za pacijente”. Neki su za, neki protiv, a on i na svom odjelu, a i u dva saborska odbora (za zdravstvo i socijalnu skrb te informatizaciju i medije) radi po vlastitoj savjesti. Najvažniji ciljevi su mu korjenita reforma zdravstva, vraćanje ugleda struci i svim zdravstvenim djelatnicima. Jedan je od pokretača zaklade “Ana Rukavina”, koja je uspjela ujediniti sve u Hrvatskoj i ostvariti registar dobrovoljnih davatelja koštane srži i prvu javnu banku krvi iz pupkovine.
– Lijepo je kad me u Ilici sretne netko koga sam liječio prije desetak godina pa mi kaže: Vidite me sad, oženio sam se, ovo je moja kći, radim… No, teško se nositi sa spoznajom da se neki životi i gase pred vašim očima, a vi ste nemoćni iako ste sve poduzeli. Sudbine koje sam upoznao radeći na hematološkom odjelu naučile su me da život treba živjeti sada, u ovom trenutku, jer nikad ne znaš ima li sutra i što ono donosi.
Diana Šetka