Ljubite se što češće

Za koji dan će se, točnije 5. veljače, općoj poplavi svih mogućih slavlja, pridružiti i Međunarodni dan ljubljenja. A koliko sam upućena, 6. srpnja slavi se i Dan poljubaca. Inflacija ljubavi, reći će neki. Ali neka! Ako je išta za slaviti, ja sam za to slavlje! Pa tko se ne bi radovao tome? Ima li ikoga tko je imun na poljubac, tko ga baš nikad nije dao, ili barem poželio dati?

A silno je zanimljiva njegova povijest. Vjerojatno je i ona stvorena u mašti, ali kao da je to važno! Malo je onih koji nisu čuli za Judin poljubac, ali i koji nisu uzdrhtali primajući ili dajući nekom onaj strastveni. Ugodan osjećaj na sve ostavlja i prijateljski. Već samo tih nekoliko nabrojenih kazuje da su motivi da se izmjenjuju poljupci – različiti.

Oni koji su se bavili njegovom poviješću, kažu da je sve počelo kad je Romul, osnivač Rimskoga Carstva, zabranio ženama da piju alkohol. Razlog se, doduše, ne zna. Muškarcima je dan zadatak – kontrolirati drže li se žene te zabrane.

Kako u ono doba nije bilo aparata za alkotest, da bi osjetili jesu li pile ili ne, morali su im se jako približiti. Ništa nije bilo prirodnije nego da se to približavanje pretvori u okus iz usta. I gle, čuda! To približavanje postalo je veoma ugodno za obje osobe. Odjednom je pomama "kontrolora", izmaknula "kontroli". Kontroliralo se, a zapravo se rađala jedna nova požuda. Ne za alkoholom nego za – seksom. Za današnje naše pojmove, čak i preslobodnim! Rimska razuzdanost i njihove orgije ostale su pojam svim "ljubiteljima slobodnog seksa".

Dabome, da su ovo nagađanja, ali simpatična i zgodna. Ima tumačenja kako je poljubac došao preko hrane. Kažu da su majke najprije prožvakale hranu i onda je prenijele u usta svoga djeteta. Tim je postupkom nastao i dodir "usta na usta", što je oboma bilo ugodno. Kinezi i Japanci svoje su simpatije iskazivali dodirivanjem noseva. Čini se da su polako otkrivali da taj dodir ne može pobuditi dublje osjećaje, pa su dodirivanje noseva zamijenili doticanjem usana. I tako se poljubac selio od nosa, do nožnog palca, preko svakog dijela tijela. I ma koji dio njegov dotaknuo, ma gdje da se zaustavio, značio je – ugođaj! Ma, što ugođaj – proizveo bi eksploziju ugođaja! A od poljupca do seksa nije dalek put!

Zbog te eksplozije koja bi "ugrozila javni moral", poljubac su neki htjeli "poslati" samo u spavaću sobu. Ondje se i tako radi što koga volja i što je kome drago. No, strast, a radi se ovdje o tome, jača je od svih zabrana, iako se na njezino javno iskazivanje, još nigdje baš ne gleda dobrohotno. Kažu da u tehnološki jednoj od najnaprednijih zemalja svijeta, Japanu, ako se mladi par zaboravi i ljubi na ulici, može im se dogoditi da ih konzervativniji Japanci gledaju poprijeko. Zapad kao da se prilagodio i tom "zlu". Doduše, ni ondje se baš ne plješće na ulici zaljubljenicima ako to javno strastveno iskazuju, ali glavno je da ih se ne napada. A koji prezriv pogled koji im bude upućen, i tako ne primjećuju.

I sad, konačno, da kažem nešto i o samom poljupcu. Sigurno je jedno – on daje poseban osjećaj ugode i prisnosti. Dok se ljubimo, stvaraju se hormoni koji utječu na raspoloženje, poput serotonina, adrenalina i dopamina. I sad ono ne manje zanimljivo – od ljubljenja se čak i mršavi! Tijekom samo jednog strastvenog i dugog poljupca gubi se i do šest kalorija, aktivira se 36 mišića lica, puls se ubrzava, a raste i tjelesna temperatura. S poljupcem u usta, onim koji se naziva i francuskim, kazuje se jasno što se želi – seks. Francuzi ga zovu "poljupcem koji spaja duše". S njim, zapravo, počinje prevara! Kolika je moć i snaga poljupca tako nekom dana, najbolje znaju oni ljubavnici koji samo tako ljubeći se mogu doživjeti – orgazam.

Mnogo je prilika da se poljupcem iskaže ljubav, pa i da se izrazi želja za seksom. Zavodnice to znaju, i tako se ponašaju. Baš te u plesu vide pravu šansu! S tangom je sve počelo – pričala je jedna od tih koje "znaju znanje zavođenja". Što ima sigurnije za zavođenja od divne glazbe, plesa kad su vam lica i tijelo toliko približena da vam se usta spajaju, čujete otkucaje srca partnera i sve to govori – idemo voditi ljubav!

Takvi se prizori ne vide se samo u filmovima. Ali, jedno je sigurno, bilo to na javi ili na ekranu, sve završi u – postelji. Ili čak i negdje gdje se zaljubljenici u tom času nađu!

Možda nije na odmet spomenuti da sve do 1950. ljubavne scene između žene i muškarca bile su podosta cenzurirane, pa i poljubac nije smio trajati dulje od tri sekunde. Ako je redatelj htio prikazati francuski poljubac, morao je paziti kako to izvesti baš zbog "ćudoredne" cenzure. Nasreću, sve je to sad iza nas. Danas je situacija drugačija. Kako su seksualne slobode sve veće, i filmski radnici postali su slobodniji, pa je nastalo doba slobode javnoga ljubljenja, pokazivanje muške i ženske golotinje. Čak se ponegdje i pretjeruje. Golotinja se prikazuje i ondje gdje joj nije mjesto. Primjerice, reklamu za skupocjene ženske satove prikazala je gola žena, dakako s takvim satom na ruci.

S čarobnosti poljupca nekad se i pretjeruje, i to treba reći. Braća Grimm poljupcem bude Trnoružicu, u SF filmu "Matrix", glavni junak Neo vraćen je na ovaj svijet poljupcem svoje Trinity. Ili, samo jedan princezin poljubac dovoljan je da žapca pretvori u – princa. Ali, gadni su oni izdajnički. A i takvih ima. Tko nije čuo za Judin poljubac kojim je izdao čak i Isusa? I ma tko što rekao, ali cijeli život se susrećemo s poljupcima. Ponajprije u bajkama, a poslije s prvim ljubavima na scenu stupaju pravi poljupci. Isprva, dabome, plahi, pa sve strastveniji. Obično se sjećamo prvog poljupca. No, ja bih rekla da je važniji onaj koji nam se desi s pravom osobom u pravo vrijeme.

I sad još nešto što nije nevažno. Poljupcem se ne "traži" samo seks. Njime se pozdravlja, tješi, čestita, podržava i započinje nešto što još i ne znamo u što će se pretvoriti. Ali, ma što da započinje njime, bilo bi dobro da se njime i završi. Ma kakvi da poljupci jesu, oni stvaraju ugođaj. Rijetki su oni kojih se treba plašiti. Kažu da je i Juda – prošlost.

Sve donedavno nisam ni znala da postoji znanstvena disciplina koja se bavi poljupcem – filematologija. Njezini proučavatelji su utvrdili kako se ljudi u proljeće ljube pet posto više nego ujesen. A ako je tako, zna se i zašto je tako – proljeće je vrijeme buđenja i života i ljubavi. Očito je da poljubac ima važnu ulogu u društvu, obitelji i među prijateljima, bez obzira kakav on bio – čestitarski, konvencionalni, platonski, donovski, leptirski, kafkijanski, ničeanski ili, slijepi. I što onda preporučiti ljudima nego – ljubite se što češće!