– Najviše su me, kao i svako dijete, za Božić radovali darovi. Mama Minja mi je pomagala pisati pisma Djedu Mrazu i svaki mi je put donio baš ono što sam poželio – sjeća se 34-godišnji zagrebački iluzionist.
– Kao mali, želio sam biti smetlar i bio sam lud za smetlarskim kolicima i metlama pa sam čak i njih dobio pod bor – igračku dakako – prisjeća se Luka Vidović.
– I dok smo živjeli u Cannesu mama se uvijek pobrinula da blagdansko ozračje osjetimo već tjedan ranije. Pekla je sitne kolače, slagala ih u metalne kutije, a potom spremala negdje visoko da ih ne bih pojeo prije Božića. A za blagdane u Zagrebu baka Milica i mama su pak toliko kuhale da nikada nije bilo kraja jelu – nekoliko vrsta predjela, juha, mesa, priloga… I kad bratić i ja više nismo mogli pojesti i treći komad torte, baka bi se rasplakala i govorila mojoj mami: “Opet nisu ništa pojeli! – prepričavava Luka blagdanske uspomene iz djetinjstva.