Tradicija jednog naroda je utjelovljenje sveg bogatstva, radi toga makedonsko stvaranje ima neprocjenjivu vrijednost kao kulturni biljeg. Makedonija je zemlja u kojoj prošlost je ostavila dragocjene tragove, a sadašnjost ga još više je proljepšala i oplemenila. U makedoniji stara i bogata tradicija nanajljepši način se pomiješala s napretkom i suvremenim životom, pa tako spojeni čine uspješnu cjelinu koja sadrži sve dijelove jedne kulture koja se temelji na svoje stare običaje.
Folklor se ne može kupiti ili prodati, mora se učiti kroz rad, znoj i suze. Tijekom godine u Makedoniji održavaju se tradicionalne manifestacije putem kojih Makedonci sa uzvišenom ljepotom i slavom prenose folklor s generacije na generaciju i to rade sa strašću kako bi se shvatila suština i sačuvalo to bogatstvo. Makedonski ljudi su srdačni i prijateljski, gostoljubivi, jednostavni ljudi sa velikim srcem, ljudi koji se mogu sresti u cijeloj Makedoniji i koji su duša ovog čudovišnog djelića zemlje.
Jedan od naposjećenijih tradicionalnih događaja je Galička svadba koja se održava u selu Galičnik, 12 lipnja svake godine. Bogata je sa mnogo originalnih, neponovljivih svadbenih običaja i rituala: pištanjem zurli , topota bubjeva, ora (kola) svekrve, vođenja mlade na vodu, postavljanja svadbarskog barjaka, pozivanja mrtvih, brijanje zeta, uzimanje nevjeste, mešenje kruha, vijenčanja u crkvi Svetog Petra i Pavla, svakako, u nezaboravnoj nošnji – glasovite galičke nošnje – izrađene filigranskom perciznošću šnajdera-krojača (tezija).
Strumički karneval tradicionalno se održava svake godine u okviru trimerskih (Trimirje) dana, naime početkom velikog Uskršnjeg posta. U Strumici smatraju da je karneval sa vrlo dugom tradicijom. Bio je pomenut od glasovitog otomanskog putopisca Evlije Čelebije još u 1670 godini. U 1955 godini Strumica je sa svojim karnevalom primljena u FECC – Udruga europskih karnevalskih gradova. Kao jedan indikativan i vrlo vjerojatan podatak i simbol drevnosti ovog karnevala je i fakt da mnogi biljezi, na maskama, kostimima i stvarima koji su još u uporabi (odjeća od kože i rogova raznih životinja – bika, nerasta, ovna itd.) kao i aluzije na mnoge ćopavce sa štakama koji se pojavljuju na samom karnevalu (protjerivanju zlih duhova, želja za zdravljem, plodnost itsl.) i oni su znakoviti samo za njegovu ishodišnu pagansku formu.
Vevčanski karneval je manifestacija staa vše od 1.400 godina interesantan spoj paganskog i suvremenog. Praznuje se 13. i 14. sječnja svake godine a posvećen je Sv. Vasiliju Velikom. Tog dana se čeka Nova Godina (pravoslavna) a ispraća stara. Učesnici sbe zovu „vasiličari“. To su maskirani pojedinci i grupe svih uzrasta organizovanih po zaseocima (mahalama). Tu su maske zeta, mlade neviste, a osobite su i one Glupog Augusta. Selo dva dana ječi od zurli, bubnjeva, pesama, igara, kola, pošalica i začikivanja. Na vevčanskom karnevalu poznat je običaj „Kršetnja vode“ na preljepim izvorima (vrulje) u ranim jutarnjim satima, oko praskozorja, u tri sati – prije zore 14. Sječnja sa oko 1.500 do 2.000 vevčanaca.
Zaljubit ćete se u Makedoniju onako kao što je svaki Makedonac zaljubljen u svoju magičnu zemlju.