Kao jedna od najboljih mladih europskih glumica, što je titula koju je dobila ušašvši u program “Shooting Stars”, Marija Škaričić predstavila se svjestkimnovinarima na filmskom festivalu u Berlinu. No, dok su je oni pitali o filmskim planovima, mi smo istražili koje su strasti 33-godišnje Splićanke.
Glumica sam postala… jer je to bilo jedino što me privlačilo nakon mature. I zato što sam se uspjela upisati na akademiju. U glumi sam uživala kad sam bila mala, bila je to za mene igra, nešto što sam radila s lakoćom i spontanošću. Kad se danas toga sjetim, shvaćam da je to bio najlogičniji izbor i sretna sam što sam krenula tim putem.
Najljepša filmska scena mi je… teško mi se odlučiti jer ih ima mnogo. Ali evo, prva koja mi pada na pamet, naprosto mi je genijalna, nevjerojatno duhovita i sjajno odglumljena: scena obiteljske svađe za ručkom u Fellinijevom “Amarcordu”.
Od svih likova iz filmske povijesti najviše bih voljela glumiti… prvi koji mi pada na pamet je Dude iz filma “Big Lebowski”.
Glumac u kojeg sam bila zaljubljena kao tinejdžerica... vjerovali ili ne, bio je to Yul Brynner, kojeg sam još kao klinka u nižim razredima osnovne gledala u “Sedmorici veličanstvenih”, remakeu “Sedam samuraja”. Zašto baš u namrgođenog frajera ćelave glave, do danas mi nije jasno. Bilo kako bilo, zaljubljenost me držala čak nekoliko mjeseci. Onda sam prešla na Jeffa iz TV serijala “Dinastija”.
Razlika sa snimanja u Hrvatskoj i u inozemstvu je… u jeziku i u mentalitetu ljudi koji su u ekipi. I u tome što na inozemnim snimanjima obično nikoga ne poznajem, a i catering im je mnogo bolji nego kod nas. Sve ostalo, zapravo je isto.
Od svih nagrada najdraža mi je… prvo Srce Sarajeva. Bila sam neopterećena, zadovoljna, bez očekivanja i ugodno iznenađena. Kad dobijem Oscar prvo ću zahvaliti… ne bih se usudila reći “kad”nego – “ako”. No, ni na to pitanje nemam odgovor. Zaista sumnjam da ću dobiti Oscar.
Za izlazak na crveni tepih u Hollywoodu odjenula bih… neku haljinu, zasigurno. Neku baš lijepu haljinu.
U svojoj torbici uvijek imam... novčanik, mobitel i ključeve.
Za mene je moda… zanimljivo područje.
Dizajner kojem se divim… mnogi su mi zanimljivi, ali nisam dovoljno upućena i zainteresirana da bih razvila udivljenje. Volim kad su ljudi kreativni i navijam za razigranu maštovitost i finu eleganciju.
U štiklama se osjećam… klimavo. Bole noge, bole leđa, dok ja izvršavam nepisanu zapovijed po kojoj žene moraju patiti u neprirodnom položaju ako žele biti ženstvene. Ponekad u to čak i povjerujem. Ne bunim se, jer ih nosim zaista rijetko. Male žrtve za premijere i slična zbivanja meni su prihvatljive, znaju mi biti i gušt.
Haljina koju nikada neću izbaciti iz ormara… je jedna mala, plava s nekakvim šarama, a nosila sam je kad sam imala godinu dana.
Frizure mijenjam… kad sam u Splitu. Šiša me samo moj Vedran u frizerskom salonu Pil. No, i uloga nerijetko traži promjenu frizure.
Najdraži rituali uljepšavanja su… nanošenje neke fine kreme i prepuštanje vrhunskim vizažistima. Volim kad me šminkaju ljudi koji to dobro rade.
Moj najdraži parfem je… Dune, Christian Dior. Danas volim i neke druge mirise, ali ovaj ima posebno mjesto. Bio je to prvi mirisni dar koji sam kao mlada djevojka dobila od jednog dečka. Kao djevojčica nikada nisam sanjala da ću… doživjeti neke stvari o kojima nikada nisam sanjala.
Kad ostarim, želim…. da ne provodim vrijeme kukajući za propuštenim u životu. Rado bih bila jedna živahna starica.
Za mene je ljubav… nešto vrlo intimno, o čemu nemam potrebu govoriti u intervjuima.
Živjeti s redateljem je kao… nema kao. Za mene je to život s baš ovim muškarcem i svime što oboje donosimo u naše zajedništvo
S prijateljicama najčešće razgovaram o… sebi i o njima.
Grad koji me najviše očarao je... New York. Nije me toliko očarao, koliko me fascinirao. Veličinom, atmosferom, raznolikošću.
Knjiga koja mi je promijenila život… ne mogu reći da ga je promijenila, ali mi je mnogo toga lijepoga u život donijela. Knjiga poezije pjesnika po imenu Hafiz.
Najviše volim trošiti novac na… sushi.
U mojem idealnom filmu glumili bi… svi moji prijatelji glumci. Imali bismo genijalan scenarij, genijalnog redatelja, ogromne honorare i bilo bi kod nas mnogo radosti.
Tekst je originalno objavljen u magazinu GloriaGLAM (br. 24)