Francuski redatelj Michel Hazanavicius (44) svojim je filmom “Umjetnik” učinio prividno nemoguće – nijemim, crno-bijelim djelom proizvedenim u Francuskoj priskrbio je Oscare sebi, svom producentu Thomasu Langmannu, glavnom glumcu Jeanu Dujardinu, dizajneru kostima Marku Bridgesu i skladatelju Ludovicu Bourceu. Vjerojatno će malo žaliti što mu isto nije pošlo za rukom u slučaju supruge Bérénice Bejo, koja je za nastup u “Umjetniku” bila nominirana u kategoriji sporedne glumice, ali ju je nadmašila Octavia Spencer.
Zašto ste nakon dodjele tri puta zahvalili Billyju Wilderu? – Zato jer sam morao biti kratak, a inače bih mu mogao zahvaljivati tisuće i tisuće puta jer vjerujem da je on savršeni redatelj, najbolji primjer i duša Hollywooda. Volim ga i želio sam mu zahvaliti iznad svih.
Što je za vas kao stranog redatelja bio najveći izazov ovdje u Hollywoodu? – Ustvari mi i nije bilo toliko teško zbog veze koja se od samog početka stvorila između filma i publike. Bio sam na trima festivalima u kolovozu i rujnu prošle godine, u Tellurideu, Torontu i New Yorku i tada sam shvatio da ljudi u mom filmu doista uživaju i da ga vole. A kada je tako vi ustvari film ne prodajete niti ga promovirate, već se samo smiješite i zahvaljujete, što i nije suviše teško. Najteže je bilo toliko putovati i biti razdvojen od djece koja bi ostajala u Parizu. Dakle s privatne mi je strane bilo nešto teže, dok je poslovno sve bilo lako.
Sljedeća postaja Hollywood? – Ne bih rekao da je to sljedeći korak. Ovaj film pružio mi je doista mogućnosti da upoznam ljude od kojih su mi neki predložili svoje scenarije ili mi rekli da bi rado surađivali samnom. Ako postoji prilika za dobar film u Hollywoodu, ja ću ga snimiti s velikim užitkom jer ljudi ovdje znaju raditi filmove. Ovdje ima i prekrasnih glumaca i scenarista, tako da se doista nadam da ću jednom i ovdje snimiti film, ali to neće biti sljedeći. Imam divnog francuskog producenta s kojim želim i dalje surađivati. Kada pronađete takvog čovjeka ne želite ga ispustiti.
Koji su vaši omiljeni nijemi filmovi na koje ste se oslanjali u kreativnom procesu? – Teško je izdvojiti jednoga jer nijemi film nije žanr, nego format. Murnauovi američki filmovi poput “Sunrise” i “City Girl” su divni, kao i “The Crowd” Kinga Vidora. Laki su za gledanje, pa bi ih svi morali vidjeti. Onda svakako “The Unknown Gypsy Circus” Toda Browninga, koji je vrlo seksi. Filmovi Franka Borzage, Ericha von Stroheima, Josefa von Sternberga poput “Underworld” i “Docks of New York” te rani radovi Charlieja Chaplina i tako dalje.
Hoće li uspjeh “Umjetnika” doprinijeti preuzimanju većeg rizika u suvremenoj kinematografiji? – Ne bih želio nagađati. Redatelji bi mogli uzeti “Umjetnika” kao primjer u pregovorima s investitorima, no obično jedan film ne mijenja stvari. Da je deset ili dvadeset filmova u jednoj godini znatno odmaknuto od dominante, to bi nešto promijenilo. No ako “Umjetnik” imalo pomogne hrabrijem tretmanu filma bit ću vrlo ponosan.
Hoće li vam prekrasna žena glumiti i u sljedećem filmu? – Sada planiram adaptaciju američkog filma “The Search” Freda Zinnemanna iz 1947. godine. To je melodrama s političkom pozadinom koju želim modernizirati i u kojoj će glumiti i Bérénice.
Koga biste iz ekipe “Umjetnika” posebno izdvojili? – Snimatelja Guillaumea Schiffmana koji je film uspio napraviti prekrasnim u 35 dana snimanja. I dizajnera kostima Marka Bridgesa, sjajnog suradnika koji je nevjerojatno dobro rekreirao odjeću toga vremena.