Zagrebačka psihologinja Mirjana Krizmanić koja i u 78. godini gleda vedro na život – što dokazuje najnovijom knjigom ‘A sad radost i veselje’ – otkriva da kao radoholičarka već dva desetljeća nije bila na odmoru, da su joj turske sapunice pravo osvježenje nakon američkih forenzičkih serijala, te da tek odnedavno posjeduje mobitel, no koristi ga samo za fotografiranje svoje mačke,s kojom živi u ratu i ljubavi
U čemu je tajna sretnih ljudi? – Nema tajne, svatko je sretan na svoj način zbog svojih razloga. No, sretni ljudi imaju zajedničke poveznice: realna očekivanja od života i drugih ljudi, zahvalnost i sposobnost da se ne navikavaju na ono što ih raduje. A nesretnih? – U trajnom nezadovoljstvu: uspoređuju se s onima kojima je bolje nego njima te smatraju da zaslužuju više.
Što vas čini sretnom? – Sreća se svodi na sretne trenutke, jer je to prolazna emocija koja ne može dugo trajati istim intenzitetom. Zadovoljnom me čine bliski ljudi, posao, mačka s kojom živim u ratu i ljubavi, svaki dan kad ustanem, a ništa me ne boli, lijepa glazba, dobra knjiga, priroda…
Kako ste u siječnju proslavili 77. rođendan? – Otišla sam s prijateljicom na ručak u restoran Vinodol. Ostatak dana sam provela radeći, kao i sve ostale dane u godini. Kako reagirate kad se razljutite? – Nastojim se maksimalno kontrolirati. Kad nas ljutnja navede na nepromišljene reakcije, to nam se uvijek vraća poput bumeranga u obliku samopredbacivanja ili povrijeđenosti osobe na koju smo se okomili. Koje ljudske osobine najteže podnosite? – Aroganciju, bahatost, licemjerje, pomanjkanje lojalnosti, poštenja i odgovornosti te svaki oblik zavisti i netolerancije.
Čega se u kući nerado laćate? – Glačanja.
Kad ste posljednji put zaplakali? – Nedavno sam se gorko rasplakala jer me bolno razočarala dugogodišnja prijateljica. Koja su vam tri najdraža mjesta u Zagrebu? – Kazališni trg, Zrinjevac i tržnica Dolac.
A omiljeno mjesto za odmor? – Tri desetljeća sam ljetovala u Trstenom. Početkom rata prestala sam odlaziti na odmor pa sam upoznala novo, prelijepo lice Zagreba – prazno, bez buke i ispušnih plinova automobila.
Po čemu ste tipična Zagrepčanka? – Po dijalektu. Na što vam nije žao potrošiti novac? – Na knjige i odjeću. Koje vam je najvažnije priznanje za vaš rad? – Kad mi čitatelji priđu na cesti i kažu da su im moje knjige pomogle. Tko su vaši najveći obožavatelji? – Nemam pojma. Vjerojatno ljudi koji me ne poznaju pa mi pripisuju vrline i sposobnosti kojima se baš i ne mogu podičiti. Zašto ljudi koji pomažu drugima često ne mogu pomoći samima sebi? – Kad smo osobno pogođeni, izgubimo dragu osobu ili nam se raspada odnos do kojeg nam je jako stalo,preblizu smo problemu da bismo ga mogli stručno sagledati i riješiti.
Zašto još niste nabavili mobitel? – Zimus sam ga dobila pod bor od brata i šogorice. Ne koristim ga za telefoniranje nego njime fotografiram svoju prelijepu macu. Jeste li osjetili posljedice recesije? – Jesam. Svi živimo sa sve više straha zbog stanja u kojem se nalazi naša zemlja. Koje su dobre strane recesije? – U tome što se u krizi ljudi više okreću jedni drugima, što se više cijene odnosi s bližnjima, što su spremniji dati i primiti pomoć.
Koja vam je najdraža turska sapunica? – “Moja majka”. Nakon svih akcijskih i forenzičkih serijala, to je za mene bilo pravo TV osvježenje. Dobri glumci, dobra režija, dobra glazba, zanimljivi krajolici, očaravajući Istanbul, bez eksplicitnih scena nasilja i spolnosti. A najseksi glumac? – George Clooney i glavni glumac iz turskog serijala “Ljubav i kazna”. Što ste najluđe učinili zbog ljubavi? – Vozila sam od Zagreba do Dubrovnika, preko neasfaltiranog prijevoja Makljen u BiH, u starom autu koji je svaki čas mogao ostati na cesti. Bilo mi je stalo da što prije vidim “čovjeka svog života”.
Koja biste tri romana ponijeli sa sobom na pusti otok? – “Derviš i smrt” Meše Selimovića, “Zlatno tele” Iljifa i Petrova i bilo koji roman Doris Lessing. Poskrivećki bih ponijela i Prevertovu poeziju.
Kako biste se opisali u tri riječi? – Uporna altruistična radoholičarka.
Što je vaš životni moto? – Ništa pod svaku cijenu.
Kruno Petrinović