Sve što je prošloga vikenda u Opatiji i Rijeci imalo veze s dodjelom diskografske nagrade Porin – svaka zabava, svečanost ili glazbeni nastup – bilo je u znaku Miše Kovača .
U čast 70-godišnjeg pjevača iz Šibenika na najvećoj je domaćoj glazbenoj manifestaciji predstavljen komplet od pet CD-a sa 100 njegovih pjesama u izdanju Croatia Recordsa, njegovi brkovi bili su lajt-motiv “zBRKa” partyja organiziranog u jednom opatijskom kafiću, a na koncertu u riječkoj dvorani Zamet Mišo je ponovno dokazao da je apsolutni kralj pozornice. A na njoj je proveo gotovo pola stoljeća, tijekom kojih je triput gledao smrti u oči (1971. u prometnoj nesreći, 1999. kad si je pucao u srce i lani kad je imao dva srčana udara), triput se ženio i dvaput razvodio te preživio najveće životne tragedije – smrt sina i kćerinu borbu s ovisnošću.
No, u njegovoj životnoj priči – od koje bi holivudski filmaši sigurno napravili remek-djelo – ima nevjerojatnih glazbenih uspjeha, obožavanja publike i zapanjujućih podataka o broju održanih koncerata i prodanih ploča.
Sve to razlog je da je Mišo Kovač napokon dobio Porina za životno djelo. Uz njega prošli vikend nije bila 34-godišnja kći Ivana, koja je krenula njegovim stopama pa je u vrijeme dodjele nagrade imala koncert u Posušju, ali je zato bila njegova 31 godinu mlađa supruga Lidija, s kojom je nedavno proslavio desetu godišnjicu braka.
U čemu je tajna vaše dugovječnosti na estradi? – U odličnim pjesmama i kvalitetnim snimkama, koje sam davnih godina snimao po raznim studijima, čak i u Berlinu i u Milanu. Sve što sam osamdesetih otpjevao, bolje zvuči od ovog što danas pjevaju. Ali, s godinama treba malo omekšati nastup, a ne kao Tom Jones – na čijem je koncertu bio Stjepan Mihaljinec i to mi ispričao – koji je ostao “zaglavljen” u sedamdesetim godinama. I dalje urla svom snagom na pozornici, krevelji se i skače, a pravih emocija nema. Trudim se ne biti histeričan, nego pjevati mekše i tiše, da svi osjete moje pjesme. Kad pjevam, ne želim da publika razmišlja o meni, nego o sebi, i da se pronađe u mojim stihovima. Ali, i s tim je gotovo…
Kako gotovo? Nećete više pjevati? – Gotovo 50 godina sam na pozornici, umorio sam se. Ne zanima me pojavljivanje na televiziji ili davanje intervjua, ne volim se “pokazivati” na događajima i fotografirati za novine. I nervira me nepravda: ne može pjevač iz Srbije dobiti 100.000 eura za koncert, a pjevač iz Hrvatske samo 5000 eura. Onda je najbolje maknuti se sa scene! I ne da mi se pjevati po drugim državama regije. Poštujem sve ljude, ali ja sam Hrvat, izgubio sam sina u ratu i moje je mjesto u ovoj zemlji.
Bojite li se i vi smrti? – Čega ću se bojati: život je nepredvidiv, a danas od srca umiru vrhunski dvadesetogodišnji sportaši, koji u životu nisu bili bolesni i nisu ni andol popili. Imao sam dva infarkta u 15 minuta, a doktor mi je rekao: “Bog te nije htio, valjda mu trebaš za još nešto!”
Pazite li se još? – A, onoliko koliko mogu.
Od čega ćete živjeti ako prestanete pjevati? – Tu i tamo ću otpjevati neki koncert i to mi je dosta za život. Uvijek sam živio skromno: ne pijem, više ne pušim, ne jedem po restoranima i ne nosim dizajnersku odjeću. Uostalom, u Hrvatskoj ima više od 16.000 registriranih glazbenika, a samo njih deset dobro živi od glazbe.
Marijana Marinović
Pročitali ste skraćenu verziju intervjua. Cijeli intervju s Mišom Kovačem pronađite u tiskanom izdanju Glorije (br. 905) ili se pretplatite na PDF izdanje