Ni žene nije uvijek za razumjeti. Vole biti primijećene, vole kad izazivaju pažnju muškaraca, ali žele da to bude onako kako su si to one zamislile – s mjerom, s mnogo divljenja i bez prostakluka. Nikad mi nije bilo jasno što one pod tim prostaklukom podrazumijevaju. Po neki mi se put čini da ni one te ne znaju. Jednom se ljute na samo malo izazovniji pogled nekog muškarca, drugi put im smeta neka slobodnija riječ, a treći put, kad očekuješ da će se naljutiti na to oboje, jer muškarac ne samo da ih gleda nego im štošta i dobacuje, one se smješkaju sretne, iako za to ne bi trebale imati razloga.
I sad, kako mi je jednom rekao jedan moj potencijalni hofirant – razumi ženu.
Mnoge su studije posvećene ženama, njima su se bavili timovi znanstvenika svih mogućih profila, i svaki takav tim otkrio je nešto o ženama što ni one same nisu znale o sebi. Posebno je bila zanimljiva studija koju su napisali švicarski liječnici, a koja se bavi ženskim tijelom, njegovim moćima i važnosti toga tijela koju mu pridaju i muškarci, ali i same žene. Bilo je zanimljivo čuti što je to što žena na sebi najviše cijeni, na što je posebno ponosna, ali i osjetljiva. Nisam se iznenadila onome što sam tada čula, iako nisam mogla vjerovati da toliko značenje daje – nogama. Dakle, ni očima, ni kosi, ni stasu, ni glasu, pa čak ni pameti.
Noge mame, noge izluđuju… I sad ono najvažnije – kad bi ih se javno intervjuiralo, malo koja bi baš to priznala. Jer, to bi, kako je jedna od anonimno anketiranih rekla, značilo da se one slažu s muškarcima koji su, također na upit što najradije gledaju na ženi – rekli noge. Noge mame, noge izluđuju, noge zbunjuju, ali one i "govore". Kažu jezikom čija je moć – svemoguća.
Ne jednom se moglo vidjeti čak i u običnim novinama kako se analiziraju ne samo noge, njihov oblik i građa, nego se prema tome kako se drže prilikom sjedenja – jesu li prekrižene, usporedne, razmaknute ili što ja znam u kakvom položaju sve ne, čak i određivalo kakva je koja žena – od karaktera do temperamenta. Kažu oni koji se time dublje bave da se ničemu ne treba čuditi kad su noge u pitanju. Zbog nogu se ratovalo, zbog njih su se koplja lomila od pamtivijeka, zbog njih su propadala i osiguravajuća društva… I sviđalo se to njima ili ne, taj dio ženina tijela ima moć, ili kako je rekao jedan psiholog – nadmoć nad svim ostalima. Od mnogih se muškaraca zna čuti kako govore jedan drugom: "Pa to ti je ona žena s najljepšim nogama koje sam ikad vidio".
Jedan je čak priznao da nije bilo predivnih nogu njegove žene koje je prvo uočio, zasigurno se ne bi njome ni oženio. Vjerovala sam mu jer je on bio doista krasan muškarac, a za nju se to nije moglo reći.
Bilo mi je smiješno kad bi moj drugi muž, poskrivećki, kao da je meni to žao, buljio za svakim nogama koje su se njemu sviđale, a njega su, barem kako je on tvrdio, privlačile one kao u "gazele". Jedino bih se ljutila kad bi rekao da moje nisu takve. No, mojoj Marti sigurno nije bilo smiješno kad ju je muž ostavio, a kako su njegovi prijatelji, tješeći je, govorili – zbog ružne žene koja je imala samo lijepe noge. I tako se fetiš nogu širio sve jače, čvršće i dublje. Noge su dobivale ono značenje koje im i nije pripadalo. Ali, kad lavina krene, teško ju je zaustaviti, pa ma o čemu se radilo.
Pokaži ono što imaš Mlađi čitatelji možda i ne bi prepoznali čuvenu filmsku glumicu Marlene Dietrich, teško da bi znali nabrojiti ijedan film osim čuvenog "Plavog anđela", ali malo koji ne zna po čemu je ona znana – po predivnim nogama, osiguranim na tko zna koju svotu novca. Iznenadila sam se kad me čak i moj unuk upitao je li ona doista imala takve noge po prirodi, ili je i tu umiješana estetska kirurgija.
Ljepota, ona objektivna, ili kako smo je mi nazivali prava, ipak je vječna i nadživjela je i vrijeme i ljude. I što taj fetiš nogu znači, čemu sve služi, osim što silno uzbuđuje muškarce?
Smijala sam se kad sam čula priču jednog psihijatra koji se i sam čudio tom "čarobnom dijelu tijela", koji ne služi samo onom što muškarci misle, nego i mnogo prozaičnijem – trčanju od posla do kuće, spravljanju objeda, doručka ili večere, trku po kući i brisanju prašine, a taj objekt žudnje zna biti sve prije nego privlačan. Žene skrivaju svoje noge kao što to čine zmije "kad osjete umor", kad one oteknu kao bačve, kad im iskoče žile kao da će svaki čas prsnuti, kad poplave ili pocrvene, ali ne od uzbuđenja nego umora… A i to skrivanje nosi u sebi poruku – pokaži ono što imaš, ali samo kad je to za pokazivanje!
Ne jednom sam morala govoriti zašto kad se biraju tko zna kakve sve ne ljepotice, zašto se obvezno moraju pojaviti u kupaćim kostimima, je li to ponižavajuće i treba li baš tako razgolititi ženu. Ljudi kao da zaboravljaju kad se žena na takav neki natječaj javi, da je svejedno u čemu se pojavljuje. Jer, ako to neki shvaćaju kao trgovinu, zar je onda manje važno pa i provokativno trgovati kosom, očima, prsima, licem ili – nogama.
Jer, te ženine noge imaju nekoliko funkcija, a ne samo onu koju najčešće vide muškarci. One sasvim drugačije, pa čak i kad nisu umorne, izgledaju u papučama nego u visokim potpeticama. A i moda, kako mi je opet rekla jedna od žena kojoj su noge "bile glavni adut", ne ide baš na ruku ženi. Svaka ih voli istaknuti visokom potpeticom, lijepom čarapom, gracilnim hodom ili, pak, nekim drugim samo ženama znanim detaljem.
Skrivena čarobnost Ma kako noga zna biti predivna u visokoj peti, toliko može izgledati nezgrapno u punoj, debeloj ili, pak, sasvim ravnoj. Nasreću, mlade djevojke su tu nisku i nezgrapnu cipelu prihvatile i tako, donekle, zdravstveno sačuvale noge. Sreća je to što danas djevojke uglavnom nose hlače, pa to i nije ružno za vidjeti. No, ta "skrivena čarobnost" kad se otkrije, još više pobuđuje želju za onim što muškarac stvara u mašti gledajući na cesti ono što mu je nedostupno.
I zato bi žene trebale znati, i one kojima je do tog stalo, ali i one kojima naoko nije, da i noge, baš kao i sve na njima, traže pažnju. Od masaže do posebnih krema i odmora na koji zaboravljamo. Možda neke žene i nisu svjesne što znači lijepa noga. Sjećam se, još iz vremena kad sam se bavila šivanjem, ako je jedna žena imala ružne noge, ni najljepša haljina nije mogla to ispraviti i na kraju na njoj ništa nije bilo lijepo.
Moda je ipak, s vremena na vrijeme, znala pomoći ženama. Spašavale su ih duge ili poluduge suknje i to one koje ne vole nositi hlače. Ako imate sreću da su vam bokovi uski, onda se sve može dotjerati. Jer, nema ljepote ni poželjnosti ako ispod suknje vidimo nabubrene vene, išarane noge kapilarama, a još gore je ako su noge pretanke ili, pak, predebele.
I na kraju što reći, odnosno što učiniti da te noge budu onakve kakve bi trebale biti?
Istaknuti ih ako su lijepe, sakriti ih ako nisu za pokazivanje – rekla je jedna moja znanica u sasvim nevezanom razgovoru. Sreća je, dodala je druga, što za velike svečanosti, a Nova godina je prilika da pokažemo "što imamo i čime raspolažemo", to možemo kamuflirati dugom haljinom ili hlačama, a ako su noge tako lijepe da ih treba svakako pokazati, to učinimo – minicom. Jer, ma kako haljina bila lijepa i elegantna, minica će uvijek privući više pozornosti, pogotovo ako ispod nje izviruju prekrasne ženske noge.
Pa ako su one doista fetiš, zašto i to ne iskoristiti. U zavođenju ništa nije ružno, ako to činimo – znalački.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....