Napisala Jasmina Rodić Snimci: Petar Jurica i privatni album
Iako je oduvijek bila “jutarnji tip”, zagrebačka kreatorica i bivša manekenka Loredana Bahorić posljednjih mjesec dana ustaje još sat vremena ranije nego inače. Dok suprug Branko i sin Tomislav spavaju na katu, 51-godišnja modna dizajnerica sa šalicom čaja odlazi u vrt, sjeda na klupu, i pod budnim okom devetogodišnjeg mačka Bude nadopunjava skice svojih kreacija, prolazeći sve sekvence uzbudljivog događaja koji je očekuje sljedeći ponedjeljak. Naime, 4. lipnja Loredana Bahorić će velikom modnom revijom u zagrebačkom Muzeju Mimara obilježiti dvadeset godina karijere i 20. rođendan svoje modne marke Charlie design (nazvane po glumcu Charlieju Chaplinu). Na reviji će prikazati dvadesetak kreacija koje su, kako kaže, svojevrstan presjek njezinog rada u posljednja dva desetljeća, a iako je sve to veoma raduje, te će se večeri u njoj isprepletati osjećaji sreće i tuge. U publici, naime, neće biti osobe koja joj je najviše značila i mnogo pomogla na početku karijere – njezinog deset godina starijeg brata Stipe. On je prošlo ljeto preminuo od karcinoma pluća, a obitelj će godišnjicu njegove smrti obilježiti četiri dana nakon Loredanine revije. – Još mi je teško govoriti o tome. Veoma mi nedostaje. Bio mi je velika podrška i nikad mi nije dao da odustanem. Kad sam 1987. otvarala prvi butik u svom rodnom Šibeniku, nisam imala mnogo novca, pa mi je moj Stipe, koji je uvijek skromno živio, dao cijelu svoju ušteđevinu – kaže dizajnerica, dodajući kako je neopisivu tugu i osjećaj praznine nakon gubitka brata uspjela prevladati zahvaljujući poslu i kreativnom “nervu”. A taj je nerv proradio još u srednjoj školi kad je Loredana osmislila svoje prve kreacije. Za neke je dobila komplimente, a bilo je i onih zbog koji se morala crvenjeti.
Neuspjeli modni eksperiment
– Tad su u modi bile bijele keper-hlače, pa sam ja odlučila izblijediti svoje tamnoplave traperice. Satima sam ih namakala u varikini i uspjela! No, kad sam uvečer u njima sjela u najpopularniji kafić u Šibeniku, dogodila se katastrofa: materijal se toliko uništio od varikine da su hlače popucale po šavovima. Kući sam odskakutala skupljenih nogu, skrivajući poderotine – prisjeća se kreatorica, koja se tijekom studija dizajna odjeće na Tekstilno-tehnološkom fakultetu počela baviti i manekenstvom. U taj je svijet, barem iz današnje perspektive, zakoračila veoma kasno, s dvadeset godina. Počelo je kao zabava, koja je sasvim neplanirano potrajala 13 godina. Osamdesete su, inače, bile prijelomne za atraktivnu crnku: u tada popularnoj diskoteci Saloon upoznala je studenta ekonomije Branka Bahorića, za kojeg se udala 1981., a godinu kasnije dobili su sina Tomislava. Potkraj osamdesetih otvorili su dva butika – prvi u Šibeniku (1987.), a drugi u Zagrebu 1989. U ta dva kreatorica je, kaže, prošla sito i rešeto. Od njezina modnog biznisa, u kojem je suprug zadužen za financije i “logistiku”, sve do sredine devedesetih živjelo je još petnaestak zaposlenika, no u poratnom razdoblju posao je došao u krizu i bila je prisiljena podijeliti otkaze. Bio je to veliki šok za kreatoricu, koja otad radi odjeću samo u malim serijama. No, i to je dovoljno da udovolji stalnim mušterijama, koje su joj, zahvaljujući njezinom prepoznatljivom minimalističkom stilu i originalnosti, vjerne već dvadeset godina. One će sjediti u prvom redu na reviji u Mimari, gdje će se pojaviti i dva gosta: jedan je iznenađenje večeri, a drugi je Loredanin 25-godišnji sin Tomislav, student četvrte godine Tekstilno-tehnološkog fakulteta, koji kreće majčinim stopama te je posebno za njezinu obljetnicu kreirao četiri muška modela.