Modni kralj od Sabe

Za libanonskog dizajnera Eliea Saaba može se reći da ga podjednako obožavaju bliskoistočne kraljice i holivudske zvijezde. Njegove ženstvene i glamurozne toalete nose pjevačice Beyonce Knowles, Christina Aguilera i Sheryl Crow te glumice Halle Berry, Helen Mirren, Felicity Huffman, Terry Hatcher, Catherine Zeta Jones, Salma Hayek… No, davno prije njih otkrila ga jordanska kraljica Rania, koja je upravo njegovu haljinu odjenula na ceremoniji svoje krunidbe, a i danas joj je najdraži dizajner.

Elie Saab, samouki dizajner koji je karijeru započeo kao osamnaestogodišnjak u rodnom Beirutu, godinama je bio dobro čuvana tajna bogatih Arapkinja. Nakon što je postao najpoznatiji dizajner Bliskog istoka, u drugoj polovici devedesetih preselio se u Italiju i u Milanu otvorio show-room. Ondje mu je 1997. ukazana velika čast: postao je jedini strani dizajner kojeg je u svoje redove primila Talijanska nacionalna modna udruga. Početkom novog milenija Saab se seli u Pariz, gdje 2000. postaje član prestižne Francuske udruge visoke mode. No, trenutak kad je od cijenjenog dizajnera postao svjetska modna zvijezda, dogodio se 2002., kad je glumica Halle Berry primila Oscara odjevena u njegovu prekrasnu bordo haljinu s ručno izvezenim cvjetovima. Elie Saab danas živi s obitelji – suprugom Claudine i njihova tri sina – na dvije adrese, u Beirutu i Parizu. Prošle je godine otvorio ekskluzivni butik i studio na jednoj od najelitnijih pariških lokacija – čuvenoj aveniji Champs-Elysees, u koji svakodnevno navraćaju najpoznatije žene svijeta. A iako su modeli Eliea Saaba bajoslovno skupi, iz njega najčešće izlaze punih ruku i širokog osmijeha.

Je li vama, dizajneru iz Libanona, bilo teže uspjeti u svijetu visoke mode nego nekome iz zapadnih zemalja? – To je zasigurno bila moja najveća bitka u karijeri. Uvijek je teško probiti led, a ja sam bio prvi dizajner s Bliskog istoka koji je stigao u jednu europsku modnu prijestolnicu, i to u vrijeme kad nitko nije ni znao da ondje postoji nekakva moda. Moja karijera sastoji se iz dva dijela: prvi se odnosi na rad u Libanonu, a drugi na vrijeme nakon što sam izišao na međunarodnu modnu scenu. Naravno, trebalo je skupiti snage, iskustva i novca da bih došao u Milano, Rim ili Pariz. Imao sam potporu svog tima, medija u Libanonu… Odluka je pala i otišao sam u Italiju, gdje sam u kratko vrijeme postigao uspjeh.

Kakvi su bili vaši počeci na talijanskoj modnoj sceni? – Kad sam prvi put došao u Rim na Dane visoke mode, bio sam uplašen i zbunjen. Moj stil i jezik kojim sam se obraćao ženama bio je vrlo specifičan, pa nisam znao kako će Europa prihvatiti moje prijedloge. Sjećam se da sam osjećao jednaku tremu kao i prije predstavljanja moje prve kolekcije u Beirutu. Srećom, Italija me veoma brzo prihvatila te i danas osjećam veliku zahvalnost prema Rimu i Milanu. U Italiji sam otvorio show-room i počeo raditi na pret-a-porter linije odjeće.

Jeste li već tijekom rada u Italiji čeznuli za Parizom, koji je ipak kolijevka svjetske visoke mode? – Ne, na odlazak u Pariz sam se prije svega odlučio iz praktičnih razloga. Italija je bila moja ljubav, no što god mi mislili o Milanu ili New Yorku, Pariz je centar svjetske mode. Tu svake sezone dolaze najvažniji novinari i kupci iz cijelog svijeta. Na rimsku modnu scenu su, dok sam ondje radio, obraćali pažnju samo talijanski mediji, a ja sam trebao širiti posao.

Svake sezone stvorite četiri novekolekcije – dvije pret-a-porter i dvije haute couture. Odakle crpite inspiraciju? – Nemam neku stalnu muzu – ako ste na to mislili. Svake sezone netko me drugi nadahne na početak rada na kolekciji. Moram naglasiti da se uvijek usredotočim na ženu i njezino tijelo, a moja je odjeća namijenjena ženama s oblinama, koje su snažne i samouvjerene. Veoma mi je važno i da mnogo putujem. Naime, ne možete stalno sjediti u studiju i čekati ideje: morate putovati, doživjeti nešto, razmišljati…

Proputovali ste gotovo cijeli svijet: što vam se najviše svidjelo i gdje se najbolje osjećate? – Ja sam, prije svega, ovisnik o Mediteranu. Jednostavno mi odgovara to podneblje, kultura, ljudi… Najviše uživam u Italiji. No, s druge strane, danas se osjećam kao libanonski Parižanin. Čudna je ta veza mene i Pariza, osjećam taj grad kao drugi dom. Kako imam studio i u Parizu i u Beirutu, to su dva grada u kojima najviše boravim.

Kako je surađivati s filmskim i pjevačkim zvijezdama? – Moja modna kuća nema vojsku stilista i promotora koji vuku holivudske zvijezde za rukav i tjeraju ih u moj dućan potkupljujući ih darovima. Nikada nisam želio pristati na takvu promociju. Velike zvijezde zaista mogu birati jer im svjetske modne kuće uoči takvih manifestacija stalno nude svoju odjeću, pa ako se neka glumica ili pjevačica pojavila u mojoj haljini, to nije bilo zato što sam joj je darovao nego stoga što joj se sviđa moj rad.

S kojom zvijezdom najradije surađujete? – Veliki je broj onih s kojima zbilja uživam raditi, no svakako moram istaknuti Beyonce Knowles, koja je prošle sezone došla u moj dućan i kupila 22 kreacije za svoje nastupe i javna pojavljivanja. Tu je i Halle Berry, koja je 1996. nosila jednu od mojih prvih red carpet kreacija. Otada surađujemo, a vrhunac je bio na dodjeli Oscara 2002. Sve su to osobe koje žele biti lijepe i sviđa im se to što radim.

Koliko red carpet haljina kreirate godišnje? – Do rujna 2007. napravio sam više od 70 haljina koje su zvijezde nosile na Oscarima, Zlatnim globusima, Emmyjima, na filmskim premijerama, festivalima… Iz godine u godinu radim sve više takvih haljina, a s time raste i broj naših klijentica

Koje dizajnere i modne kuće najviše cijenite? – Sukladno mojoj filozofiji o ljepoti žene kao najvažnijoj inspiraciji, volim dizajnere koji shvaćaju tu senzualnost i zbilja poštuju žene. To su prije svega Valentino i Karl Lagerfeld za Chanel.

Kako izgleda vaša pret-a-porter kolekcija za proljeće/ljeto 2008.? – Nadahnule su me 50-e godine prošlog stoljeća, a cijela kolekcija je poput vatrometa proljetnih boja: tu su žuta, zelena, ljubičasta, plava… Mnogo je materijala s cvjetnim printevima i krojeva koji prate žensku siluetu. Drugi dio kolekcije čine toalete za crvene tepihe.

Kad biste se mogli vratiti u prošlost, u kojem biste razdoblju voljeli živjeti i stvarati? – Definitivno bih se vratio u pedesete i šezdesete godine prošlog stoljeća. Tada je sve imalo vrijednost, situacija je bila drukčija, ljudi također… Te su godine imale poseban šarm. Danas je, na žalost, dosta vrijednosti izgubljeno i sve je mnogo kompliciranije.

Grgo Zečić