Moj američki san

Već danima slavim – oduševljeno govori Vanja Černjul, 40-godišnji zagrebački filmski snimatelj koji živi i radi u New Yorku. On za veselje ima i te kako dobar razlog. Dvanaest godina nakon što je došao u SAD, gdje je 1996. upisao postdiplomski studij na Sveučilištu u New Yorku, Černjul je dobio i potvrdu svog američkog uspjeha – nominaciju za Emmy u kategoriji za najboljeg snimatelja polusatnog televizijskog serijala.

Priliku da osvoji najprestižniju američku televizijsku nagradu, koja će biti dodijeljena 21. rujna u Los Angelesu, zaslužio je svojim radom na humorističnom serijalu „30 Rock”, koji je osmislila američka komičarka Tina Fey. Dugogodišnja scenaristica kultne emisije Saturday Night Live, u kojoj su karijere započeli Eddie Murphy, Chevy Chase, Steve Martin, Bill Murray i brojni drugi američki komičari, svoje je iskustvo iskoristila u kreiranju humorističnog serijala koji prikazuje što se sve događa iza kulisa takvog jednog showa. A mjesto direktora fotografije ponudila je Černjulu koji je u televizijskim krugovima već bio poznat kao snimatelj pilota za serijal „Ružna Betty”.

– Alec Baldwin i Tina Fey, glavni glumci u serijalu, bili su zadovoljni svojim izgledom na ekranu – govori o tajni svog uspjeha Černjul, podsječajući na staro holivudsko pravilo kako je dobar snimatelj onaj koji glavnu glumicu zna učiniti lijepom.

– Iako možda tako izgleda, želja glavne glumice da dobro izgleda nije nikakva taština, već nužnost. Šefovi studija, koji odlučuju što će se snimati, inzistiraju da ženska zvijezda dobro izgleda jer je to važno za gledanost ovakve vrste serije – otkriva Černjul nemilosrdnu stranu američkog svijeta zabave.

A u tom svijetu njemu je najlakše surađivati sa zvijezdama. S Andyjem Garcijom, glavnim glumcem filma “City Island” koji trenutačno snima, svaki dan priča o cigarama, za Matthewa Brodericka kaže da je vrlo opušten i pristupačan, a s Alecom Baldwinom, kojeg prati glas konfliktne osobe, bila mu je milina raditi. Zapravo, jedino neugodno iskustvo imao je s glumicom Virginijom Madsen na snimanju filma “Diminished Capacity”.

– Bio je to mali film s mnogo zvijezda, i svi su bili zadovoljni osim nje. Osjećala se nesigurno i stalno me ispitivala kako ću je snimiti, bojeći se da će ispasti loše. Trebalo joj je tjedan dana da se uvjeri kako u mene može imati povjerenja – prisjeća se Vanja Černjul.

No, da ni u najvećoj filmskoj industriji na svijetu nije sve bajno, Černjul se imao prilike uvjeriti posljednjih deset godina. Radi se mnogo, budućnost je neizvjesna, pa i danas – nakon što se dokazao u svojoj branši i može birati projekte na kojima će raditi – radni dan mu je rijetko kad kraći od 12 sati. Dok je snimao “30 Rock”, od kuće je odlazio prije nego što su mu se supruga i sin probudili, a vraćao se nakon što su već zaspali. Prebiranje po remek-djelima

– Premalo vremena provodim s obitelji. I stoga je istinita uzrečica da ovaj posao mogu raditi samo oni koje obitelj podržava i potpuno razumije. No, nadam se da neće uvijek biti tako – priznaje Černjul, koji je u Ameriku došao sa suprugom Nives (37), s kojom se oženio 1995., a prije šest godina rodio im se sin Ven.

Iako obožavaju život na Manhattanu i svoju četvrt Nolitu, sjeverni dio Male Italije sa starinskim kućama s početka 20. stoljeća, uskoro će se vjerojatno preseliti. Četvrt je, zahvaljujući “Seksu i gradu” i sličnim serijalima o životu u New Yorku, postala tako popularna da je zbog brojnih novootvorenih klubova i restorana postala odlično mjesto za noćni provod – ali ne i za spavanje. Preseljenje mu, kaže, neće biti nimalo lako jer će napustiti mjesta na kojima su snimljene kultne filmske scene.

Primjerice, ulicom u kojoj stanuje kretala se procesija iz “Kuma 2”, pa je za njega svaki izlazak iz kuće zapravo prebiranje po remek-djelima koje je gledao dok je početkom devedesetih pohađao studij filmske fotografije na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Kad je nakon diplome stigao u Ameriku, ondje ga je već čekala nekolicina kolega s godine.

– Zbog toga me nikad nije mučio osjećaj samoće, zbog kojeg pate mnogi imigranti – kaže Černjul, koji se u New Yorku od prvog dana družio s redateljem Goranom Dukićem, s kojim je preklani snimio hvaljeni film “Pizzeria Kamikaze”, snimateljima Igorom Martinovićem i Davorom Šuvakom. Nakon brojnih uspješnih poslova u američkoj kinematografiji Vanji Černjulu je danas teško zamisliv povratak u Hrvatsku, no povremeno rado surađuje na domaćim projektima. Tako s redateljem Ivanom Salajem, s kojim je radio 1995. na filmu “Vidimo se” dogovara snimanje ratnog filma o Vukovaru.

– Nakon toliko godina u SAD-u – kaže – na Hrvatsku gledam s distance i vjerujem da će mi to pomoći dok budem snimao svoj sljedeći hrvatski film.

Josip Jurčić