Kako se jednostavni momci sa sela snalaze kad na njih nahrupi gomila zavodnički raspoloženih i svim šminkama premazanih gradskih cura te kako će među njima prepoznati i odabrati onu pravu, o tome govori RTL-ova dokumentarna sapunica “Ljubav je na selu”. Hrvatska inačica u svijetu prilično popularnog televizijskog formata u 13 epizoda prati romantične zgode i nezgode četvorice seoskih momaka – ratara, stočara i dvojice vinara – u potrazi za ženom iz snova.
– To su zgodni, simpatični i neoženjeni mladići koji su odabrali miran život na selu, a mi smo im pružili priliku da upoznaju djevojke iz svih krajeva Hrvatske i vidjet ćemo što će se iz toga izroditi – opisuje voditeljica serijala Lorena Nosić (30). Nakon uloga u sapunicama “Zabranjena ljubav” i “Obični ljudi”, Lorena je sa zadovoljstvom prihvatila RTL-ovu ponudu da vodi novi serijal “Ljubav je na selu”, a u međuvremenu je postala i voditeljica njihova kulinarskog showa Večera za 5. Urbana djevojka odrasla u Velikoj Gorici, čiji je zaštitni znak kratka kosa, školovana je balerina i ekonomistica, a priznaje da nju život na selu ne privlači, ali ga poštuje i dobro poznaje.
– Rodila sam se u bakinoj kući u Otoku pokraj Vinkovaca – kaže Lorena – i kad sam kod bake provodila ljetne praznike, radila sam sve što i ona: motikom okopavala vrt, čupala korov, sadila kukuruz, vadila krumpir, mrkvu i luk, brala višnje i kupila šljive. Dečkima sa sela možda je malo teže pronaći djevojke jer to su ipak male sredine, ali inače žive veoma lijepo i smireno. I stoga mi smeta što neki ljudi riječi “seljak” pridaju pogrdno značenje. Pravu ljubav nije lako pronaći ni u gradu, no Lorena je, kaže, imala sreće i prije godinu i pol u njezin je život ušao Marko Đurković (31), zagrebački dečko s kojim je odmah počela živjeti i uz kojeg je zavoljela utrke automobila.
– Nikad mi nije bio problem pronaći dečka, ali baš onakvog kakvog sam htjela, e to je već bilo malo teže jer imam veoma visoke kriterije – priznaje Lorena.
– Kao i svaka cura, zaljubila sam se bezbroj puta, ali mislim da je Marko onaj pravi. Divan je, krasan, ludo smo zaljubljeni, dobro se razumijemo i u svemu se odlično slažemo. Lorena i njezin dečko nedavno su postali i sportski partneri: on je vozač reli utrka, a ona mu je kopilot u kabini suzuki swifta 1.3 GTi. Dosad su sudjelovali u tri reli utrke, a u Slatini su osvojili treće mjesto u svojoj klasi, što ih je učvrstilo u odluci da se nastave baviti tim nimalo jeftinim, zahtjevnim, ponekad i opasnim sportom. Lorena obožava vožnju pa je čak i tijekom snimanja serijala “Ljubav je na selu” domaćine zamolila da joj dopuste voziti veliki traktor i gusjeničar, no u reliju njezin je zadatak točno čitati kartu staze, takozvani radar, i vozača navoditi do cilja.
Blagoslov roditelja
– Najvažnije je da u određenom trenutku, ni prerano ni prekasno, pročitam gdje i kako treba skrenuti, a da se pritom ne izgubimo – tumači Lorena.
– Reli me veoma zabavlja. Upoznala sam mjesta i ceste za koje nisam ni znala da postoje. U početku mi baš i nije bilo logično da se netko punom brzinom zaleti prema brdu pa u zadnji čas skrene, ali brzo sam se priviknula na takav stil vožnje. U autu mi nije zlo: da me netko objesi naopačke i vozi, opet bi mi bilo super. Budući da je Lorenin dečko veoma brižan, od nje je zahtijevao da prvo pita svoje roditelje dopuštaju li joj da bude suvozačica u reliju.
– Umrla sam od smijeha – kaže – jer odrasla sam žena, ali moj dečko želio je imati mirnu savjest i nije bilo šanse da mu budem suvozačica dok moji roditelji ne kažu da može. Tako je i bilo. Iako je već dugo samostalna, Lorena se u nekim stvarima i dalje oslanja na roditelje. Kad se, primjerice, želi lijepo odjenuti, ne mora ići dalje od roditeljskog doma: u svečanijim prigodama isključivo nosi odjeću koju je osmislila i sašila njezina majka Jadranka, umirovljena tekstilna tehničarka.
– Mama je doista majstorica svoje struke i iskreno mi kaže kad mi nešto dobro pristaje, a kad je potpuni promašaj. Ja joj znam zakomplicirati stvari i prirediti stresno šivanje, jer joj nerijetko u zadnji čas javim da mi sutra treba neka haljina, ali svejedno uvijek sve ispadne savršeno.
Nevio Pintar