Moje pjesme s dna života

Pjesma “Igra bez granica” Toše Proeskog već se 19. tjedan nalazi na prvom mjestu top-liste koju kroje glasovi slušatelja hrvats­kih radiostanica. To je apsolutni rekord, to više što je njezin izvođač prije tri i pol mjeseca zauvijek zašutio. Skladba, koja je dala ime albumu prodanom u 55.000 primjeraka (a i dalje je vrlo tražen), obara rekorde slušanosti i u ostalim zemljama bivše Jugoslavije. “Igru bez granica” je skladao i tekst napisao Miroslav Rus, glavni urednik Hit Recordsa, zagrebačke diskografske kuće koja je objavila spomenuti album. Rus, po zvanju profesor književnosti i filozofije, osamdesetih je bio vođa rock-grupe ITD band (najpoznatije po pjesmama “Rođen u Zagrebu” i “Sonja”), skladao je za Željka Bebeka, Tajči, Crvenu jabuku, Gazde, Barune, Mišu Kovača, Massima Savića… Objavio je i zbirku pjesama “Ne tajim da te volim”. On i makedonski pjevač “prepoznali” su se po umjetničkom senzibilitetu, ali i odnosu prema duhovnosti, što je urodilo suradnjom koja je iznjedrila prekrasne pjesme, među kojima i “Igru bez granica” koja već postaje evergreen.

Što vas je nadahnulo da je napišete? – Sve moje pjesme, pa tako i “Igra bez granica”, inspirirane su životom kojim živim, a u njemu ne teče uvijek med i mlijeko.

Sjećate li se trenutka kada ste upoznali Tošu Proeskog?

– Bilo je to u jesen 2006. kad smo se istim automobilom vozili na njegov koncert u Mariboru. Dojmio me se svojom posebnošću i načinom na koji mi se obraćao. Kazao mi je da naš susret nije slučajan, da je negdje visoko na nebu zapisana riječ koja će nas zauvijek povezivati. Čim je to izrekao, iznad nas se pojavila velika ploča za mariborsko naselje Ruše. Shvatio sam da imam posla s neobičnim čovjekom jer taj

naziv kao da je spojio slogove iz naših nadimaka – Rus i Toše. Poslije toga smo jedan drugoga zvali Ruše.

Kako je došlo do vaše suradnje?

– Dugo su me Toše i njegova menadžerica Ljiljana Petrović pozivali na njegove koncerte da vidim kakve bih mu pjesme mogao skladati, no uvijek sam im odgovarao da ću se odazvati tek kad bude nastupao bliže Zagrebu, najdalje 100 kilometara od njega. I tako sam otišao na taj koncert u Mariboru i već nakon nekoliko minuta bilo mi je jasno da mi se pruža prilika skladati za pjevača kakav se rađa jednom u sto godina. On je bio čudo, pjevač bez granica. Ne vjerujem da je postojala pjesma koju svojim talentom ne bi učinio slušljivom, no ja sam želio da pjesme koje budem pisao za njega imaju neku drugu “specifičnu težinu”. Mislio sam da bi bilo strašno imati takvog pjevača, a nemati poruku. Toši se to svidjelo.

Kako je Toše reagirao kad je prvi put čuo “Igru bez granica”?

– Bio je oduševljen, radovao se toj pjesmi kao malo dijete. Toše je poznavao tugu i radost.

Je li točno da je za pjesmu “Još i danas zamiriši trešnja”, koju ste još 1995. napisali za Gazde, govorio da je zapravo njegova autobiografska pjesma?

– Da. Izjavio je to i nakon što je na svom zadnjem koncertu, u Skoplju 11 dana prije pogibije, otpjevao tu pjesmu. Nevjerojatno je da je s tom pjesmom, koju su mnogi vezivali isključivo za Hrvatsku, uspio doći na prva mjesta top-ljestvica i u Srbiji.

Jeste li u kontaktu s Tošinom obitelji? – Jesam, ponajviše s njegovim ocem Nikolom, koji mi je učinio veliku čast time što je postao moj prijatelj, čime smo na neki način produljili Tošino i moje prijateljstvo. U našim razgovorima obojica nalazimo utjehu.

Bili ste najprije u rock-grupi, skladali ste za tamburaše (Gazde i Barune) i na kraju radili s pop-pjevačem: zašto skačete u različite stilove?

– Zaboravili ste Bebeka, Crvenu jabuku i mnoge druge. Postoje samo dobre i loše pjesme, sve ostalo je stvar aranžmana. Primjerice, “Još i danas zamiriši trešnja” nije ni tamburaška ni pop nego jednostavno – pjesma. A sve ostale folirancije o “šatro urbanoj” i ne znam kakvoj glazbi uporno guraju netalentirani koji svoje neuspjehe opravdavaju neznanjem publike. Vjerujte mi, publika zna!

Silvija Glavić Stocca

Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ako želite saznati više, pročitajte tekst u tiskanom izdanju Glorije broj 682 ili se pretplatite na PDF izdanje.